Četvrtak, 6. kolovoza 2026.

Ne pitaj što Domovina može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za Domovinu

SVJEDOČENJE: 200 MLADIH HRVATSKIH ROČNIKA POBIJENO U PODGRADCIMA NA KOZARI PO NAREĐENJU BOŠKA BAJIĆA (Dušan Marković iz Pljeve i Ismet Nakičević (od Tuzle) jagmili su se za ubijanje zarobljenika)

Kao partizan bio sam svjedokom kad se u Bosanskoj Gradiški, u svibnju 1945. godine, predalo 200 mladih domobrana s dvojicom svojih vodnika. Oni su to učinili nakon što je zapaljen most na Savi, što su ga oni dotad osiguravali.

Bili su to mladi hrvatski ročnici, momci u cvijetu svoje mladosti, bez nekoga ratnog iskustva. Dolazili su sa svih strana iz Hrvatske, BiH, gotovo iz svih krajeva tadašnje NDH.

Hamid Begić je tako započeo svoje kazivanje početkom 1993 godine, kada je Hamid imao 77 godina života.

Počet ću s Boškom Bajićem, našim tadašnjim partizanskim komandantom, koji jedanput naredi da se svi mladi domobrani dovedu na Kozaru i da se pobiju. Naredba bi izvršena u nekoj šumi u Podgradcima, sjevero­istočnim padinama Kozare, bez ikakvog utvrđivanja krivnje i suda.

foto-komunističkizločini.net

Koliko znam, na Kozaru su prije ovoga slučaja, a i kasnije, odvođeni zarobljenici. Među strijeljanima bilo je Hrvata, Muslimana i Nijemaca. Znao sam i točnu lokaciju nekoliko stratišta, ali, zbog mnogih godina i moje starosti, teško bih se sada u tome snašao. No, sigurno znadem da je 200 mladih do­mobrana, od kojih se mnogi nisu počeli ni brijati, ubijeno u Podgradcima, gdje je nekad bila pilana, a odvodili su ih i na područje Topole.

Dušan Marković iz Pljeve (Janj) i Ismet Nakičević (od Tuzle) uvijek su se jagmili za ubijanje zarobljenih Hrvata i Nijemaca. Čudni su ljudi koji za tako nešto mogu biti dragovoljci. Stoga i nije trebalo nekoga drugoga odre­đivati za izvršenje tog čina. Tako je bilo za svih 11 mjeseci koje provedoh u partizanima. I danas se grozim takvih “boraca”. Oni i snajperisti uvijek bijahu najpoletniji za ubijanje. Svoje bi žrtve svjesno mučili, iživljavali se na njima, uživajući u njihovu strahu i nemoći dok ih vodahu na stratište… Uvijek sam se pitao, kakvi su to ka­rakteri?! Ja ti, brate, nisam bio neki veli borac. Znao sam da moram imati pušku jer se bez nje nije moglo preživjeti.

Hamid Begić, rođen 1916. u Karauli, općina Travnik, dao izjavu u Travniku početkom 1993.

Izvor: Stojan Miloš, Bleiburg i Križni put – Zločin bez kazne, Livno-Zagreb 2004. str. 180.

Izvor-komunistickizlocini.net

O svjedočenjima i zločinima više OVDJE

 

Najnovije

Vitez Generacije slobode podigao barjak na Kninskoj tvrđavi

Josip Adžić, jedan od jedanaest veterana kojima je na 31. obljetnicu Oluje pripala ta čast: „Sjetim se svojih poginulih kolega i borim se da suza ne krene."

Generacija slobode – misijska pjesma i himna projekta

Pjesmu generala Ivana Tolja uglazbio je i otpjevao don Anton Šuljić – misijska pjesma i himna projekta Generacija slobode.

35′ GENERACIJA SLOBODE · 31′ POBJEDE U OLUJI!

.td-post-featured-image{display:none!important} Vrijeme Ponosa i Slaveulje na platnu Goloruki. S krunicom oko vrata. Tako smo '91. stali — mi, Hrvatska katolička mladež. Nismo bili vojska. Postali smo je. Kroz...

OTPOR.Media: „Lažni ratni vojni invalid Hrvatske vojske Dragan Konta?!“

Portal OTPOR.Media objavio je 3. kolovoza 2026. objavu pod naslovom „Lažni ratni vojni invalid Hrvatske vojske Dragan Konta?!“ Objavom se otvara pitanje o statusu ratnog...

“Dosta je šutnje i lažnih konstrukcija” – otvoreno pismo braniteljskih udruga Splita i županije državnom vrhu

Koordinacija braniteljskih udruga Grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije uputili su  otvoreno pismo predsjedniku Republike Hrvatske, predsjedniku Hrvatskoga sabora, predsjedniku Vlade Republike Hrvatske, županu Splitsko-dalmatinske...