Blagdan sv. Akacija i deset tisuća armenskih mučenika, obljetnica 430 godina od čuvene Sisačke pobjede nad Turcima te spomen na sve hrvatske branitelje koji su pali za slobodu Siska, Hrvatske i Europe, obilježeni su u četvrtak u mjestu Gredi u župi Sela kod Siska.
Svečano misno slavlje, kako je priopćila Sisačka biskupija, ispred kapelice sv. Akacija predvodio je sisački biskup mons. Vlado Košić koji istaknuo kako je tradicija da se 22. lipnja na ovom mjestu slavi sveta misa u spomen na slavnu sisačku pobjedu kada su malobrojni, ali srčani branitelji zaustavili osmanlijsko nadiranje.
“To je bila velika pobjeda, tako da su sva zvona zvonila u srednjoj Europi, Beču, Budimpešti i dakako u Zagrebu na spomen tog događaja”, rekao je Košić i dodao kako u Zagrebu svaki dan u 2 sata poslijepodne, kako je ta bitka završila, odnosno kada je došao glas da je kršćanska vojska pobijedila, zvonilo je malo zvono 5 minuta.
Podsjetio je i kako su od 2010. godine i na sisačkoj katedrali osposobljena zvona da zvone u isto vrijeme. Taj zvon je znak i teškog života kroz stoljeća na ovim našim prostorima, napomenuo je i dodao kako je to bilo posebno kada je u 16. i 17. stoljeću Hrvatska bila mučenička.
Naglasio je kako je tada mnogo ljudi ubijeno i protjerano iz naših krajeva te dodao kako je tako do dana današnjeg jer je naš prostor uvijek bio napadan, uvijek se morao braniti i uvijek je tu bilo teško živjeti.
Podsjetio je na mučeničke smrti blaženih Alojzija Stepinca, Miroslava Bulešića i Drinskih mučenica te zapitao tko su ti koji su počinili zločine nad njima. “Uglavnom su to bili ljudi na vlasti koji su svoju moć iskazivali nad nedužnima zbog njihove vjere, želeći ih instrumentalizirati da njima služe, dodao je.
Naglasio je kako je i Bleiburg velika tragediju našeg naroda. To je križni put koji je pokosio gotovo pola milijuna Hrvata, napomenuo je biskup Košić i dodao kako je pljuvati po tome i ne prihvaćati tu žrtvu znak nepoštivanja osobe i ljudi koji nisu tada bili vojska i koji su bili razoružani.
Bilo je, istaknuo je, samo civila oko dvjesto tisuća na Blajburškom polju. Ubijani su bez ikakva suda i tjerani po čitavom ovom području sve do Makedonije, rekao je i dodao kako je ubijeno i više od petsto svećenika od kojih su dvadeset i dva iz Sisačke biskupije.
Upitao je i kako je moguće veličati taj režim, taj zločinački režim ubojica i njima se diviti, a prezirati svoj narod koji je toliko propatio i koji je bio njihova žrtva.
Ocijenio je kako kod nas još na raznim razinama vlasti vladaju oni koji niječu komnističke zločine nad Hrvatima i poručio kako se zato trebaju zamisliti jer, istina je istina, pa bila ona i gorka.
Činjenica je da se posvuda oko nas nalaze jame, ta mjesta smrti koja pokazuju krvavi karakter revolucije i onih koji su naviještali bolju budućnost, rekao je i dodao kako su progonili ljude, ukinuli sve slobode, a osobito vjersku.