Pokolji nad Hrvatima trajali su svakog dana od ljeta 1991. godine sve d Sarajevskog primirja. I nije srpska vojska ubijala samo kada je osvojila neko selo, već i tamo gdje je živjelo vrlo malo Hrvata, većinom staraca…
Dabar, mješovito selo u kojemu je u nezamislivo teškim uvjetima okupaciju preživjelo 11 Hrvata, a ubijeno je 15 civila. Već 21. listopada 1991. ubijeno je osam civila, a ostatak mjesec dana kasnije. Dana 22. studenog 1991. odvedeno, mučeno i ubijeno na osobito okrutan način sedam civila.
Ekshumirani su 4. travnja 1992., a na Zavodu za sudsku medicinu Rijeka nalaz obdukcije (i skrnavljenje žrtava) okvalificiran je kao najdrastičniji oblik ratnog zločina nad civilima.
Jednoj ženi (64) nakon “Oluje” nađene su kosti jedne noge i torbica, starici (77) nakon “Oluje” nađeno je tijelo bez glave u spaljenoj štali kod blaga, jednoj ženi (57) odsječena je glava kraj cisterne, jedna žena (70) zaklana je u Vrhovinama, piše hkv.hr
G.S.