Za mnoge ratne zločine: ubojstva civila, mučenja i ubijanja, progone, etničko čišćenje, potpuno uništenje grada koji je sravnjen sa zemljom od srpskih agresorskih granata, rušenje bolnice, kulturocid, genocid, logore i mučenja logoraša u Srbiji i njihovim koncentracijskim logorima i drugom zlu još nitko nije odgovarao…
Današnji dan 25.08.1991. smatra se početkom bitke za Vukovar.
Borbe u gradu i oko grada, sa poginulim i ranjenim, vodile su se od svibnja 1991.Tog dana grad je napadnut iz svih smjerova svim raspoloživim naoružanjem “JNA”, uključujući i rušilačke JNA zrakoplove i srpske paravojne formacije.
Naime tog dana tzv.“Jugoslavenska narodna armija” koja je sve vrijeme uoči napada glumila suzdržanost i neutralnost kao ” tampon zona sukobljenih strana” otvoreno se svrstala na stranu agresora u trenucima kad je bilo vidljivo da regularne hrvatske policijske snage polako preuzimaju nadmoć na terenu nad srpskim teroristima i paravojnim formacijama.
Vidjevši da bi se ratna sreća mogla okrenuti na hrvatsku stranu, tzv. “JNA” je sve svoje potencijale, naoružanje i kompletnu ratnu mašineriju stavila na raspolaganje paravojnim srpskim snagama i pridružila se u sveopćem napadu na Vukovar.
Bila je to nehumana, rušilačka i koljačka 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane tzv. “Jugoslavenske narodne armije”, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine, tijekom agresije srbije na hrvatsku u Domovinskom ratu.
Bitka je završena porazom Zbora narodne garde i jedinica MUP-a, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima, likvidiranjima i užasavajućim progonom hrvatskog stanovništva, koji su pružali žestoki otpor srbočetničkom okupatoru i nanijeli im nesagledive posljedice od kojih se srpski agresori nikada nisu oporavili.
Grad je naposljetku potpuno uništen, doslovce sravnjen sa zemljom i u velikom nesrazmjeru srpskog agresora i hrvatskih branitelja okupiran 18. studenoga 1991.
-Prema specijaliziranom elektroničkom portalu o Domovinskom ratu “Domovinski rat On Line”, ukupan broj stradalih boraca na hrvatskoj strani, gardista i policajaca, procjenjuje se na oko 2.500.
-Oko 7.000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci (Ivan Kljajić), koji je poginuo od krhotina srpske granate dok ga je otac Pavle Kljajić držao u rukama (ranjen u tom napadu, i on je uskoro umro).
-Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.
Još uvijek se traži gotovo 500 nestalih Vukovaraca.
-Prema istom specijaliziranom elektroničkom portalu ukupan broj stradalih vojnika “JNA” i četničkih snaga na širem području Vukovara procjenjuje se do 8.000 poginulih, do 15.000 ranjenih te između 400-600 uništenih tenkova, oklopnih i transportnih vozila (JNA priznaje 110) , te oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera (“JNA” priznaje dva).
Za mnoge ratne zločine: ubojstva civila, mučenja i ubijanja, progone, etničko čišćenje, potpuno uništenje grada, rušenje bolnice, kulturocid, genocid, logore i mučenja logoraša u Srbiji i njihovim koncentracijskim logorima i drugom zlu još nitko nije odgovarao.