Impresivan je ratni put Bože Belića, junaka Domovinskog rata koji je od prvih dana pristupio policijskim, pa nakon osnivanja Hrvatske vojske i vojnim postrojbama Republike Hrvatske…
Njegovi prijatelji posebno ga pamte po hrabrosti koju je pokazao u akciji Maslenica kad zajedno sa 19 svojih suboraca pomagao u izvlačenju hrvatskih snaga iz Pridrage. Tom prilikom ranjeno je i ozlijeđeno 26 hrvatskih vojnika.
Na današnji dan 2013. godine nakon duge i teške bolesti preminuo je hrvatski branitelj i predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Zadarske županije – Božo Belić.
Belićev ratni put počinje 3. svibnja 1991. pristupanjem pričuvnom sastavu Specijalne policije u Polači. Ubrzo nakon prvih borbi u Polači, Belić sudjeluje u formiranju prvih postrojbi 112. brigade. Zahuktavanjem ratnih operacija početkom srpnja 1991. sudjeluje u obrani Masleničkog mosta, a od kolovoza iste godine u borbama u Kruševu. Tijekom jeseni 1991. godine sudjeluje u oslobađanju vojarni u Zadru a zatim kao zapovjednik protuoklopne grupe boravi na crti bojišnice civilna pista – Sveti Martin – Križ gdje 1992. sudjeluje u vrlo važnom oslobađanju brda Križ.
Njegovi prijatelji posebno ga pamte po hrabrosti koju je pokazao u akciji Maslenica kad zajedno sa 19 svojih suboraca pomagao u izvlačenju hrvatskih snaga iz Pridrage. Tom prilikom ranjeno je i ozlijeđeno 26 hrvatskih vojnika. U studenom 1993. u Stankovcima postaje zapovjednik 2. bojne 112. brigade, a u svibnju sljedeće godine pa sve do “Oluje”, sa svojom bojnom preuzima i čuva crtu Novigrad – Paljuv. Neposredno pred Oluju postaje zapovjednik taktičke grupe iz 112. brigade i 7. domobranske pukovnije krajem srpnja 1995. godine odlazi na zadaću u šire područje Grahova, odakle se po izvršenoj zadaći vraća u Novigrad. Po završetku napadnih djelovanja na navedenom pravcu u Oluji, kao zapovjednik 2. bojne 112. brigade prelazi na osiguranje granice RH-a u širem području Srba. Sredinom rujna 1995. godine sa svojom postrojbom sudjeluje u napadnim djelovanjima hrvatskih snaga na pravcu Srb – Drvar – Oštrelj gdje ostaje do potpisivanja Daytonskog sporazuma.
Božo Belić nositelj je više pohvala, nagrada i ratnih odlikovanja, pokopan je na gradskom groblju u Zadru.
Junaka Božu Belića prijatelji nisu zaboravili, svake godine pohode na današnji dan njegov grob, zapale svijeće i pomole se za njegovu dušu. Tako je bilo i prošle godine, a Belićev suborac i prijatelj, poznati zadarski branitelj Ivica Matešić Jeremija je rekao:
“Božo je bio dite ulice, dite Kalelarge, bez kojega ne bi bila ista ni jedna naša šala. Bio je oličenja grada i nas koji smo odrastali skupa. Mi smo se družili od rane mladosti, a uz njega je uvijek bilo smijeha, bio je duhovit. Kada je došao taj dan da se treba braniti Hrvatska Božo se stavio u obranu i bio je rođeni vođa, pa su ga i drugi ljudi slijedili. Najteže je bilo kada se branio Novigrad, a naša posljednja akcija je iznad Drvara i tu je za nas završio rat, prisjetio Matešić Jeremija. Jeremija se prisjetio i jedne anegdote iz bolnice na Jordanovcu u kojoj se Božo liječio. U posljednjim danima, kada ga je bolest prikovala za bolnički krevet, unatoč tome što su mu liječnici zabranili pušenje jer je bolovao od karcinoma pluća, ispod madraca na kojemu je spavao, “prošvercao” je cigarete bez kojih nije mogao.”
D.K.