Krajem ožujka 1991. godine, srpska milicija pod vodstvom Milana Martića zauzela je područje Plitvičkih jezera. Nedugo nakon toga srpski pobunjeni teroristi su provalili i u upravu parka Plitvičkih jezera. Službenici su otpušteni i poslani kući, a Ljubica Šolaja proglasila je pripajanje parka takozvanoj Krajini. Ubrzo je ministarstvo unutarnjih poslova RH reagiralo upozorenjem, a nakon što su srbočetnički teroristi počeli pljačkati park i maltretirati zatočene ljude, MUP 31. ožujka šalje policiju iz Gospića, Karlovca i Zagreba. Hrvatski policajci dočekani su barikadama i pucnjavom iz zasjede. Nekoliko policajaca je ranjeno, a Josip Jović je ubijen.
Hrvatski političari i mali broj hrvatskih branitelja na današnjoj komemoraciji.
Na današnjem komemorativnom skupu u sjećanje na prvu žrvu Domovinskog rata Josipa Jovića, zajednički vijenac u ime Republike Hrvatske na spomenik Josipu Joviću, prvoj žrtvi obrambenog Domovinskog rata kojega su ubili pobunjeni srbi i njihova paravojska, položili su predsjednica Grabar- Kitarović, potpredsjednik Hrvatskog sabora i izaslanik predsjednika Sabora Milijan Brkić, ministar unutarnjih poslova i izaslanik predsjednika Vlade Davor Božinović, te ministar branitelja Tomo Medved, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Mirko Šundov i glavni ravnatelj policije Nikola Milina. Vijence su položili i svijeće zapalili, obitelj poginulog hrvatskog redarstvenika Jovića, izaslanstvo udruga sudionika akcije “Plitvice” te predstavnici lokalnih vlasti.
Hrvatski branitelji ogorčeni na infatilnost političara prema Domovinskom ratu i važnim obljetnicama.
Na ovogodišnjoj komemoraciji za našeg prvog poginulog branitelja u obrani Domovine od srbočetnika nikada nije bilo manje ljudi. Žalosti nas što hrvatske institucije nisu poduzele ništa da na današnjoj komemoraciji “Krvavog Uskrsa” bude veliki broj ljudi ali i mladih koji napokon moraju znati što se ovdje dogodilo. Nismo tu došli slušati političke govore, već se s dužnim poštovanjem pokloniti Josipu Joviću koji se dragovoljno javio u ovu akciju i sa svoje 22 godine kao mlad momk završio svoj život poginuvši od agresorskog srbočetničkog metka. Nažalost za političare je ova kao i mnoge druge važne obljetnice iz obrambenog Domovinskog rata postala samo puka formalnost rekao je jako tužnim tonom za Branitesljski portal sudionik Akcije Plitvice.
“Krvavi Uskrs” 1991. godine
JNA koja se još tada “proglašavala neutralnom, narodnom i legalnom”, otvoreno se stavila na stranu pobunjenih Srba. U teškoj velikosrpskoj agresiji koja je uslijedila, Josip Jović, prva žrtva Domovinskog rata postao je simbolom branitelja i tisuća heroja žrtvovanih za slobodu Domovine.
Krv se sledila u žilama cijele Hrvatske kad se tog hladnog i maglovitog Uskrsa na Plitvicama počelo pucati. Rat je počeo, a iluzija da će se iz Jugoslavije mirno izaći se rasplinula na komadiće. Mladić Josip Jović, tada tek 22-godišnjak, poginuo je. Pogodio ga je rafal kod zgrade pošte. Iako je na sebi imao pancirku pogođen je u nezaštićeni dio tijela.Preminuo je na putu do bolnice. Josip Jović nije se vratio kući a njegovo ime urezalo se u srca svih Hrvata. Josip Jović prva je žrtva Domovinakog rata poginuvši od metka razularene srbočetničke agresorske paravojske.
Josip Jović, skromni policajac iz Aržana kraj Imotskog, sanjao je Hrvatsku. I dao život za nju, kao prva žrtva Domovinskog rata. Bio je pripadnik policijske postrojbe koja je 31. ožujka iz Zagreba upućena na Plitvice kako bi pomogla kolegama koji su trebali zavesti red u tom kraju.
‘Miting istine’ i pripajanje Plitvica tzv. Krajini
U Kninu i okolici počeli su nemiri, srpski pobunjenici na svim su vitalnim prometnicama postavljali barikade od balvana i time onemogućavali normalan život. Stvarali su pretpostavke za nasilno odcjepljenje od Hrvatske. Bila je to “balvan revolucija”.
Radnici poduzeća Plitvice suprotstavili su se pripajanju “Krajini” pa je Mile Martić, jedan od glavnih vođa pobunjenih Srba i šef kninske ‘milicije’, poslao svoje milicajce da na silu riješe taj slučaj.
Na koranskom mostu pobunjenici su istaknuli zastavu tzv. SAO Krajine i Jugoslavije, a lokalni politički vlastodršci odlučili su promijeniti nacionalnu strukturu zaposlenih u Nacionalnom parku Plitvice. Kadrovi iz Knina preuzeli su čuvarsku službu. Tjedan dana ranije organizirali su tzv. “miting istine” na Plitvicama.
Predstavnici slunjske općine požalili su se da hrvatska Vlada ne poduzima ništa protiv ilegalne pretvorbe poduzeća Plitvice i zatražili su akciju legitimnih organa Republike Hrvatske.
‘Tromblon je pogodio naš autobus’
Ministarstvo unutarnjih poslova Hrvatske najprije je poslalo upozorenje, ali kad su velikosrpski pobunjenici počeli pljačkati park i maltretirati zatočene ljude poslali su iz Zagreba autobus sa 75 policajaca. Vozio ga je široj javnosti do tada posve nepoznat vozač Ljubo Ćesić Rojs.
– Ispred mene su išla tri borbena oklopna vozila.Dolaskom na teren Nacionalnog parka Plitvice u gustu u šumu koja okružuje cestu s obje strane dobili smo informaciju kako nailaze na barikade – prisjetio se svojedobno za 24 sata Ljubo Ćesić Rojs.
– Odjednom je počela pucnjava. Zatutnjalo je sa svih strana. Naš autobus u kojem je bilo 75 ljudi odjednom je pogodio tromblon. Ranio je šest ljudi.
Na Plitvicama je započeo okršaj policijskih snaga s pobunjenicima koji su počeli uzmicati. Poslije nekoliko sati borbe pobunjeni četnici su prestali pružati otpor i predali su se. Nažalost, u borbi je jedan njihov metak pogodio Josipa Jovića. Pala je prva mlada žrtva u obrani svoje hrvatske.
– Mogao je poginuti bilo tko od nas. Nažalost, to se dogodilo njemu – govorio je vozač autobusa Rojs kojemu sjećanja na Josipovu pogibiju, kako je govorio nikad neće izblijediti.
Nakon ovog kobnog dana na Plitvicama svima je bilo jasno da je JNA koja se još tada proglašavala “neutralnom, narodnom i legalnom” otvoreno stala na stanu pobunjenih Srba. Dan kasnije 1.travnja 1991. tzv. Republika Srpska Krajina proglasila je nezavisnost od Hrvatske.
Nije trebao biti tamo-javio se dragovoljno
Prije dvije i pol godine dana umrla je Marija Jović, majka Josipa Jovića. Ona je povodom 20 godišnjice pogibije svog sina ispričala kako on nije ni trebao biti u toj akciji već se javio dobrovoljno.
– Pripremali smo se za nadolazeći Uskrs, a mene su obuzimale crne slutnje. Otišla sam u selo telefonirati kćeri u Njemačku i baš sam tad na TV-u vidjela snimke s Plitvica i krv u snijegu.. No ton televizora je bio stišan pa nisam čula detalje.. Te sam večeri gledala Dnevnik i začula sinovo ime.. kriknula sam i slomila se, ispričala je prije sedam godina majka Josipa Jovića, skromna ali ponosna Marija Jović.
Kao posljedica projekta velikosrpske ekspanzije u SFRJ eskalirale krajem 80-ih godina i procesa koji su doveli do velikosrpske oružane agresije na Republiku Hrvatsku Domovinskog rata, kao obrambenog čina. Policajci MUP-a RH upali su u srpsku zasjedu pobunjenih Srba kod Plitvica, pri čemu je poginuo mladi hrvatski policajac Josip Jović.
Nakon akcije uhićeno je 29 srpskih paravojnih terorista, a među njima i njihov vođa Goran Hadžić, koji je poslije pušten. Istoga dana pristigla je JNA iz Slunja i Knina te zauzela sve prilaze Plitvičkim jezerima. JNA koja se još tada “proglašavala neutralnom, narodnom i legalnom”, otvoreno se stavila na stranu pobunjenih Srba. U teškoj velikosrpskoj agresiji koja je uslijedila, Josip Jović, prva žrtva Domovinskog rata postao je simbolom branitelja i tisuća heroja žrtvovanih za slobodu Domovine.
