Na današnji dan 28. lipnja 1991. ustrojene su dvije herojske ratne brigade, ponos Slavonije i Hrvatske – 106. i 108. brigada ZNG-a (kasnije HV-a) iz Osijeka i Slavonskog Broda, u narodu poznatije kao „106. osječka“ i „108. brodska“.
Brodska 108. brigada, isključivo dragovoljačka, u kojoj su bili “najbolji sinovi Slavonskog Broda, Požege i Nove Gradiške”, bila je zadužena za obranu Hrvatske najprije na novogradiškom i požeškom te na slavnosko-brodskom ratištu. U proljeće 1992. godine rat se preselio i na drugu stranu Save te je uslijedilo puno teže i zahtjevnije bosansko-posavsko bojište. Padom Bosanskog Broda 1992. godine, u mjesecima listopadu i studenome slijedi demobilizacija većeg dijela brigade kroz koju je prošlo oko 5000 ljudi. 182 poginuli pripadnik i 850 ranjenih pripadnika brigade dovoljno govore koliko je ta postrojba dala za obranu Hrvatske u Domovinskom ratu.
Zapovjedništvo brigade i 1. pješačka bojna formirani su toga dana u selu Podcrkavlje, 2. pješačka bojna u selu Sibinj, dok je 3. pješaka bojna formirana u Novoj Gradiški, iz koje je nešto kasnije ustrojena 121. brigada HV-a Nova Gradiška, dok je 4. pješačka bojna formirana također istog dana u Požegi, iz koje kasnije nastaje 123. brigada HV-a Požega.
Do kraja rujna 1991. godine osnovane su Samostalna tenkovska satnija, kasnije Oklopno-mehanizirana bojna, Protuoklopni divizion, PZO divizion, Mješoviti topnički divizion, kasnije i Topničko-raketni divizion, kao i sve ostale pristožerne postrojbe.
108. brigada bila je i osnovica za formiranje 139. i 157. slavonsko-brodske brigade HV-a, zatim 37. inženjerijske bojne i 63. LARD-a.
U suradnji s radnicima „Đure Đakovića“, odmah na samom početku agresije na Republiku Hrvatsku, spriječen je pokušaj otimanja tenkova M-84 od strane tzv. JNA, koji su kasnije, zajedno s profesionalnim posadama uporabljeni kao Oklopništvo 108. brigade.
U konačnici, demobilizacijom 108. brigade, isti ti tenkovi, kao i ljudstvo prelaze u 3. gardijsku brigadu Hrvatske vojske.
Tijekom mjeseca kolovoza 1991. godine na vlastitu inicijativu u suradnji s 3. bojnom 3. gardijske brigade „Kobre“ i slavonsko-brodskom Specijalnom jedinicom policije „Šimini anđeli pakla“, zaustavljaju pet kompozicija vlakova koji su izvlačili tehniku tzv. JNA iz Slovenije. Svu vojnu opremu i naoružanje poslali su našim postrojbama širom ratom zahvaćenog područja Republike Hrvatske.
Ova akcija bila je vrlo značajna, jer Zbor Narodne Garde Republike Hrvatske prvi je puta dobio znatno veću količinu topničkih oruđa, streljiva i ostalih materijalno-tehničkih sredstava. 108. brigada također u suradnji s 3. bojnom 3. gardijske brigade i hrvatskom policijom oslobađa vojna skladišta u Bukovlju i Gromačniku, a 15. rujna 1991. i vojarnu u Slavonskom Brodu.
Tom prilikom zarobljena je velika količina naoružanja i streljiva. Brigada tada bitno raste i nakon toga broji oko 3.500 dobro naoružanih i opremljenih hrvatskih vojnika.
Na novogradiškom bojištu 108. brigada boravi i sudjeluje u borbenim djelovanjima od 15. kolovoza 1991., sve proljeća 1992. godine kada odlazi na ratište Bosanske Posavine, gdje se odmah uključuje u borbena djelovanja.
108. brigada 01108. brigada tijekom svog postojanja dvije trećine bojevih djelovanja provodi izvan teritorija Republike Hrvatske i to 1992. godine u Bosanskoj Posavini i 1993. godine na Južnom bojištu (okolica Hutovog blata) sa zadaćom obrana grada Stolca i šireg prostora, jugoistočno od grada.
Jedna od najznačajnijih zadaća, koje je brigada imala, prije svega je obrana Grada Nove Gradiške u samom početku agresije na Republiku Hrvatsku, te uspostavljanje crte razdvajanja i prelazak u aktivnu obranu, što je rezultiralo zaustavljanjem neprijatelja u daljnjem njegovom napredovanju.
Bitno je naglasiti da su u zoni odgovornosti 108. brigade, svi objekti tzv. JNA zauzeti, a od opreme i naoružanja, neprijatelj nije uspio izvući ništa.
Nakon zauzimanja vojarne i svih vojnih skladišta, zadnji i jedini uspješan proboj blokade opkoljenog Vukovara, izvršilo je 19. rujna 1991. Oklopništvo 108. brigade u suradnji sa dijelovima 3. bojne 3. Gardijske brigade i Specijalne jedinice policije iz Slavonskog Broda. Tada je u Vukovar dopremljeno 15 kamiona oružja i streljiva, čime je znatno ojačana i produžena obrana Vukovara.
Preko Lužca, pa sve do Zapovjedništva obrane grada Vukovara, na tenku su ušli satnik Antun Mihaljević-Miki, poručnik Perica Knezović i Stipa Vuković.
Navedene postrojbe, 13. listopada 1991. također sudjeluju u neuspjelom pokušaju proboja opkoljenog Vukovara.
Oklopno-mehanizirana bojna 108. brigade krajem 1991. i početkom 1992. vrši obuku posada Hrvatske vojske na tenkovima M-84 s područja cijele Republike Hrvatske.
Tijekom mjeseca svibnja 1992. godine nakon obrane Bosanskog Broda u suradnji s drugim postrojbama, od kojih se izdvajaju 3. bojna 3. gardijske brigade HV-a, 101. i 103. brigada HVO-a, planiranom munjevitom borbenom akcijom oslobađa cijeli prostor bivše općine Bosanski Brod.
Dana 16. i 17. travnja 1992. godine dijelovi jedne bojne s pripadnicima HVO-a razbijaju Oklopno-mehaniziranu bojnu tzv. JNA, kojoj su pridodani domaći četnici, a kojom prilikom je zarobljeno 7 neprijateljskih tenkova i 2 oklopna transportera, koji su istog dana darovani 101. bosansko-brodskoj brigadi HVO-a.
108. brigada daje i značajan doprinos u obrani Oraško-Šamačkog ratom zahvaćenog područja, koje je cijelo vrijeme rata, a i danas ostalo pod kontrolom hrvatskog naroda.
Tijekom Domovinskog obrambenog rata, 108. brigada ima 182 poginulog pripadnika, dok ih je 850 teže ili lakše ranjeno.
Od sveukupnog broja stradalih pripadnika brigade, 28 poginulih i 200 ranjenih su stradali na bojištima u Republici Hrvatskoj, dok su svi ostali poginuli i ranjeni pripadnici brigade stradali u strahovito teškim borbama za opstojnost hrvatskog naroda u Bosanskoj Posavini.
108. brigada je jedina postrojba Hrvatske vojske ranga brigade koja je cijelo vrijeme rata dragovoljno bila prisutna i ratovala u Bosanskoj Posavini, sve do njenog pada. Cijelo je to vrijeme obučavala, naoružavala i pripremala brigade HVO-a za obrambeni rat.
Krajem 1992. godine, nakon demobilizacije, jedan dio pripadnika 108. brigade postaju pripadnicima 5. i 3. gardijske brigade Hrvatske vojske, dok se većina vraća civilnom životu.
Kroz brigadu, tijekom Domovinskog obrambenog rata, prošlo je oko 5.500 pripadnika.
Na ponos svima nama, 108. brigada ZNG RH Slavonski Brod je iznjedrila nekoliko generala Hrvatske vojske, među kojima su: generali Josip Zvirotić, Miljenko Crnjac i Vinko Štefanek, te još uvijek aktivni u vojnoj službi generali Hrvatske vojske Ivan Jurić i Siniša Jurković, kao i veliki broj pravih vojnika, dočasnika i časnika, kojima se itekako svi ponosimo.
106. osječka
Tog 28. lipnja 1991. Osijek se već nalazio pod udarom četnika iz Tenje. Već početkom srpnja 1991. jedan vod 1. bojne sudjelovao je u borbama u selu Ćelije. Ćelije su bile prvo hrvatsko selo uništeno i spaljeno u Domovinskom ratu.
Branimir Glavaš i Eduard Bakarec su među prvima pokrenuli pripreme za obranu Osijeka, Slavonije i Hrvatske. Te
pripreme morale su biti obavljene u tajnosti zbog prisutnosti snažnih jugoslavenskih i prosrpskih snaga na području grada i općine Osijek. Rezultat tih priprema bilo je okupljanje dobrovoljaca 28. lipnja 1991. godine u poslijepodnevnim satima, i početak organiziranja djelovanja 106. brigade Hrvatske vojske. Budući da u toj fazi razvoja obrane Republike Hrvatske još nije bila formirana Hrvatska vojska, 106. brigada je bila formirana kao brigada Zbora narodne garde u okviru Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.
106. brigada je već tijekom rujna držala položaje na liniji Nemetin – Tenja – Orlovnjak – Antunovac – Emestinovo Lastovo s južne strane, te osiguravala grad sa sjevera na liniji Tvrđavica – Podravlje. Polovicom rujna počinje čišćenje grada od pripadnika JNA. Padaju u ruke hrvatskih branitelja jedan za drugim objekti JNA.
Prvi je osvojen stacionar u Tvrđi, prvi vojni objekt u Hrvatskoj koji je istaknuo hrvatski barjak, a zapravo i nije služio svrsi kojoj je namijenjen, tj. s medicinom je imao malo veze. Za ovaj prvi, a toliko značajan korak – zaslužan je Goran Vrban sa svojim policajcima iz 106. brigade Hrvatske vojske te gardisti iz MZ Tvrđa. Nakon toga zajedničkim snagama MUP-a, 3. i 106. brigade Hrvatske vojske osvojena je Bijela vojarna. Pripadnici samostalne satnije Sekreterijata za narodnu obranu Općine Osijek ulaze u Crvenu vojarnu. Zauzet je Dom JNA, potom
JNA napušta poligon “C” ne mogavši se održati više u tom objektu. Na kraju je zauzeto i skladište naoružanja I opreme u Lugu pored Čepina. Zauzimanjem su rukovodili Franjo Koržinek i Goran Vrban. Time je grad očišćen od JNA.
Brigada je svoj najveći obol dala u obrani Osijeka, ali i na mnogim drugim bojištima, kao što je južno bojište i bojište Bosanske Posavine. Kroz brigadu je prošlo preko 10.000 vojnika, poginulo je 174 hrvatska vojnika, a 850 ih je teže ili lakše ranjeno.
Odlikovana je Redom Nikole Šubića Zrinskog za iskazano junaštvo njenih pripadnika u Domovinskom ratu.