Glinsko Novo Selo je mjesto jednog od najbestijalnijih zločina počinjenih u ime Velike Srbije na hrvatskom teritoriju, za kojom danas žali Aleksandar Vulin što nije napravljena u vrijeme “dok se moglo u Jugoslaviji”…
Tri i pol godine kasnije u obližnju Glinu dolazi Šešeljeva desna ruka Aleksandar Vučić, danas predsjednik Srbije. Huška mjesne Srbe na Hrvate, vičući da je Glina i sve oko nje ‘srpsko i da je oduvijek bilo srpsko’, a da‘Glina nikada neće biti Hrvatska’, poručivao i huškao notorni Vučić.
Te riječi danas u Srbiji 2020. jednake aktualne novom velikosrpskom projektu ‘srpski svijet’, a zločinac i ratni huškač Aleksandar Vučić je već godina na čelu Srbije kao izbor građana te države.
U Glinskom Novom Selu počinjena su dva velika zločina u svega par dana: prvi na današnji dan 1991. godine, a par dana kasnije i drugi.
Zločin u Glinskom Novom Selu je jedan od najbestijalnijih na području Banovine. Teritorijalci su u selu prvo 3. listopada 1991. ubili devet civila, a 16. listopada iste godine vratili se, okupili svo preostalo stanovništvo i pobili ih. Muškarce su strijeljali, a žene zatvorili u stari drveni objekt na koji su ispalili raketu iz ručnog bacača zolje. Tijela ubijenih iz ovog drugog masakra još uvijek nisu pronađena.
Nesretne mještane, mahom starije ljude, istjerali su iz kća i okupili u središtu mjesta. Odvojili su muškarce, a žene zatvorili u drvenu kuću na koju je, prema optužnici, Bogdan Jednak, ispalio hitac iz raketnog bacača M-80, poznatijeg kao “zolja”. Kuća se zapalila i sve žene koje su bile u njoj su stradale. U muškarce i tada 15-godišnju Katicu Šimatović ostali srpski vojnici pucali su iz osobnog naoružanja…
DORH je još 2011. objavio operativni program s listom zločina čije je istraživanje i procesuiranje Bajić tada postavio kao prioritete. “Samo” tri godine nakon najave prioritetnog procesuiranja dignuta je kaznena prijava za ratni zločin u Novom Selu Glinskom. Za informaciju dijelu Hrvata koji nikada nisu imali priliku čuti za ovo selo, u njemu je 1991. godine izmasakrirano 33 Hrvata. Cjelokupno civilno stanovništvo koje do tada nije napustilo selo vjerujući da im se ništa neće dogoditi, ubijeno je tijekom listopada, a njihove kuće i gospodarski objekti su spaljeni. Nitko ne zna zašto se o ovom užasnom pokolju Hrvata, drugom po veličini na Banovini, tako malo zna i nitko ne zna zašto se na dizanje podnošenje kaznene prijave čekalo duge i mučne 23 godine, donosi dnevno.hr.
Da nije sramežljivih izvora iz 2007. do kojih se došlo zahvaljujući braniteljima s Banovine i njihovom sudjelovanju u TV emisiji “Istraga”, niti do ovo malo podataka ne bi se došlo:
“Dana 2. 10. 1991. godine Novo Selo Glinsko napustila je većina civilnog pučanstva. U selu su ostala prebivati 33 mještana od kojih je jedna osoba bila zarobljena i odvedena u Glinski zatvor te tijekom 1992. godine razmijenjena. Dio osoba hrvatske nacionalnosti ubijen je dana 3. 10. 1991. kada su u selo ušle jedinice TO Petrinja i TO Glina. U TO Petrinja su uglavnom bili vojni obaveznici srpske nacionalnosti iz sela Luščani i Banski Grabovac, a pri napadu su se kretali iz pravca Luščana, dok je prvi bataljon TO Glina bio popunjen vojnicima srpske nacionalnosti iz Gline i Brnjeuške, a ušli su u selo iz pravca ceste Glina – Petrinja. Nakon prolaska jedinica kroz selo u selu je ostalo živjeti 20-ak civilnih osoba. Sredinom listopada 1991. godine u selo je iz pravca Luščana ušla teroristička skupina “Kamijev vod smrti” naoružana automatskim oružjem, obučena u maskirne uniforme i maskirana na način da su imali prevučene preko glave crne vunene kape. Skupina je imala vodiča, Milu Paspalja zvanog Baćo koji se nakon svega vratio u Hrvatsku, u selo “Majske poljane”?! Skupina je tako nazvana po Georgu Nashidu od oca Abdulu, sinu Sudanca i Srpkinje poznatom po nadimku Kami i velikoj želji za dokazivanjem srpstva. Maskiran jedino nije bio vođa skupine kojega su ostali oslovljavali s “poručniče Duško”. Riječ je o djelatniku KOS-a koji je u svom šarolikom djelovanju stigao biti i tjelohranitelj Tatjane Matejaš – Tajči, a poznat je bio po dresuri pit bull-a koje je obučavao za borbe. Teroristička grupa okupila je sve civile na sredini sela među kojima je bila i maloljetna, samo 15 godina stara Katica Šimanović. Nakon vrijeđanja, provokacija i udaraca, muškarci su bili odvojeni od žena koje su bile zatvorene u podrum jedne obiteljske kuće, dok su muškarci bili odvedeni iza trafostanice u selu. Teroristi su potom muškarce pobili iz automatskog oružja dok je u podrum gdje su bile žene ispaljena zolja…”
Iako je protiv osmorice okrivljenika sucu istrage Županijskog suda u Zagrebu predloženo određivanje istražnoga zatvora zbog opasnosti od bijega, od njih osam četvero više nije živo. Među njima niti “poručnik Duško” koji je 1993. ubijen u mafijaškom obračunu u Beogradu…
G.S.