Na nevelikom prostoru, koji je do rata pripadao općini Hrvatska Kostajnica, a danas je razdijeljen na više općina, otkriveno je devet masovnih grobnica. Četnički zločini na Banovini nad Hrvatima bili su najgori u ratu u Hrvatskoj, uz one u istočnoj Slavoniji.
U Sisačko-moslavačkoj županiji ubijene su ili nestale 942 osobe (272 su ekshumirane iz masovnih grobnica i 453 iz pojedinačnih), a traži se još 217 nestalih.
U noći s 3/4. prosinca 1991. godine, u već tri mjeseca okupiranim Kukuruzarima, četnici su ubili tri civilne osobe, piše Narod.hr.
To nije bio prvi zločin u Kukuruzarima, jer je u rujnu 1991. prilikom pada Hrvatske Kostajnice u to obližnje selo odvedeno 15 zarobljenih gardista, policajaca i civila, te ubijeno.
Veliki dio zarobljenih je prebačen tih dana preko rijeke Une u Bosansku Kostajnicu. Od toga dijela paravojne četničke snage odvajaju 15 ljudi, devet djelatnika MUP-a, osam pričuvnih i jedan djelatni, dva djelatnika HV-a i četiri civila. Nakon toga im se gubi svaki trag i ne zna se točan dan kada su pogubljeni. Odvedeni su na područje općine Kukuruzari gdje su i pogubljeni od strane četničkih paravojnih snaga.
Na nevelikom prostoru, koji je do rata pripadao općini Hrvatska Kostajnica, a danas je razdijeljen na više općina, otkriveno je devet masovnih grobnica, dok se dvije – Bašćine / Donji Hrastovac i Slopačka kosa / Drainska kosa – nalazi u općinama Sunja i Petrinja. Ostalih devet nalazi se na prostorima koji se protežu od Zrinske gore do Une. U općini Donji Kukuruzari nalaze se dvije, Plavićevac / Mečenčani i Marveno groblje / Lovča. Zatim Kostrići i Vasića Bare / Meminska nalaze se na području općine Majur, piše matica.hr.
Tri masovne grobnice
Na sadašnjem području općine Hrvatska Kostajnica otkrivene su tri masovne grobnice: Groblje sv. Ane, Kurbanovo brdo i Novljani. Osim spomenute grobnice u Baćinu na teritoriju općine Hrvatska Dubica otkrivena je i grobnica na lokaciji Višnjički bok / Cvetin vir. Po mnogima masovna grobnica je i rijeka Una.
Mnoge neće biti otkrivene jer su po nekoliko puta premještane da im se zamete trag. Tako su zločinci premještali tijela dvojice ruskih televizijskih novinara ubijenih u selu Panjani kod Majura. Točnije, na raskrižju cesta Hrv. Kostajnica – Petrinja – Sunja, poznatijem kao Majurska ruka. Viktora Nogina i Genadija Kurinoja ubili su Šareni, kako je narod zvao specijalce Stevana Borojevića Gadafija. Novinari su prvo teško ranjeni rafalnom paljbom, a onda su im prišli i u glave ispalili hice iz pištolja. Na tom mjestu danas stoji spomenik ruskim novinarima.
U Sisačko-moslavačkoj županiji ubijene su ili nestale 942 osobe (272 su ekshumirane iz masovnih grobnica i 453 iz pojedinačnih). Traži se još 217 nestalih. Samo u Pounju do sada je otkriveno jedanaest masovnih grobnica u kojima su pronađeni ostaci ubijenih ili cijela tijela 114 žrtava. Mnogi se još traže. Tu se nalazi masovna grobnica u selu Baćin, iz koje je ekshumirano 56 žrtava, poslije Ovčare s najviše ekshumiranih. Na tom je području i najmonstruoznije stratište, spomenuti Kostrići, u kojem su 15. studenog 1991, pobijeni svi zatečeni stanovnici sela.
Na spomen-obilježja žrtvama Domovinskog rata s područja općine Majur, u blizini Kostajnice, nuklesana su imena 54-ero ubijenih Hrvata u tom malenom selu. Najstariji Petar Bašić rođen je 1898, a najmlađi Tomislav Jurić, mlađi sin ubijene obitelji Jurić iz Kostrića, rođen je 1989. Uklesan je i tekst Frana Mažuranića:
„Gledajte šutke i pognite glave
odajte počast u znaku tišine.“