Prvenstveni cilj bilo je uništenje zapovjedništva 2. bojne 134. brigade HV-a iz Stankovaca u vodičkom zaleđu. Naime, Stankovci su mjesto, koje je kao klin u tzv. SAO Krajini, odlučno stalo na branik slobode i nije dozvolilo Srbima da uđu vojskom u to mjesto. To je izazivalo bijes i još veću želju srpskog neprijatelja za osvajanjem Stankovaca, što nikada nisu uspjeli…
Zbog toga su na današnji dan 1991. izveli napadnu akciju „Udar 91“ gdje su pored zrakoplovstva, neprekidno tukli topništvom položaje HV-a, ali nisu imali snage i hrabrosti krenuti pješaštvom u predviđeno osvajanje Stankovaca.
Nažalost, ipak su pogodili zapovjedništvo i tom prilikom teško ranili četvero hrvatskih branitelja. Teško je ranjen i 18-godišnji mladić Branko Mamić iz okupiranih i spaljenih obližnjih Lišana, koji je od zadobivenih rana, preminuo četiri dana poslije u bolnici. Bio je već prošao, i kao maloljetnik, mnoga bojišta dalamatinskog zaleđa.
Na današnji dan 1991., na samom izmaku Stare godine, agresor nije štedio nikoga na hrvatskom tlu Zadarske županije, a najveća su se stradanja na ovaj dan dogodila u već okupiranim Jasenicama i junački obranjenim Stankovcima.
Jasenice su možda ponajviše trpjele 1991. Godine: 30. rujna, na dan svog zaštitnika, srušena je crkva Sv. Jeronima, a samo mjesto palo je između 11. i 12. prosinca u neprijateljske ruke. Upravo tad Jasenice su iz obijesti u potpunosti spaljene, a hrvatski puk protjeran je iz svojih domova.
Oni koji su ostali, starci u dobi između 70 i 75 godina, nemilosrdno su ubijeni na današnji dan prije 24 godine. Stradalo je njih petero, a u zatvoru kraj Obrovca ubijen je još jedan stariji čovjek. Pokolj u Jasenicama bio je jasan znak kako agresor ne štedi nikoga te da je nužno othrvati se njegovom neljudskom napadu
Napad na Stankovce dogodio se također na današnji dan, a iz zraka su bili napadnuti položaji 2. stankovačke pješačke bojne 134. brigade koja je branila selo. Njihove položaje napali su neprijateljski MiG-ovi u sklopu operacije “Udar 91” nemilosrdno uništavajući sve pred sobom.
„Mi smo u početku rata imali dvije velike zadaće: organizirati obranu i izvlačiti preostale Hrvate koji su se nalazili na okupiranom teritoriju nekadašnje Općine Benkovac, što nije bila nimalo laka zadaća. Kninski korpus za 30. prosinca, 1991. planira operaciju “Udar 91” i šalje izvješće u Beograd o spremnosti za izvršenje napada na pravcu Vukšić, Stankovci, Pirovac. Tog dana u 15.20 sati neprijateljski migovi napadaju zapovjedništvo u osnovnoj školi, djelovali su topništvom po cijeloj bojišnici i mi smo u tom napadu imali jednog poginulog. Međutim, i taj pokušaj im je propao, oni se čak nisu usudili krenuti u napad pješačkim snagama“, kazao je 2011. godine za jedan lokalni list zapovjednik bojne Radojko Baković.
U napadu je, uz četvoricu ranjenih, teško stradao Branimir Mamić iz Lišana koji je ozljedama podlegao u šibenskoj bolnici. U trenutku smrti imao je samo 18. godina, ali zato i gomilu iskustva kojega je stekao kao maloljetnik boreći se u sastavu 113. brigade otkud su ga dvaput vraćali kući. Na žalost, nakon 30. prosinca nije se vratio kući, već je postao jedan od mučenika tegobne hrvatske povijesti koji je poginuo za slobodu svog naroda.
Branimir Mamić iz Lišana
U zahvalnost svim hrvatskim vojnicima koji su obranili Stankovce i okolna sela, Hrvati Stankovaca podigli su u središti mjesta spomenik na kojem piše:
SPOMENI SE GOSPODINE HRVATSKIH VITEZOVA
OD STOLJEĆA SEDMOG SVE DO NAŠIH DANA.
POSEBNO TE MOLIMO ZA SVE
POGINULE BRANITELJE U DOMOVINSKOM RATU
KOJI POLOŽIŠE SVOJE ŽIVOTE NA
OLTAR DOMOVINE ZA SLOBODU
I NEZAVISNOST HRVATSKE DRŽAVE.
A.D. 2000 ZAHVALNI PUK OPĆINE STANKOVCI
A.Z.