Za Andrijinu mučenicku smrt na takozvanom Andrijinu križu u obliku slova X znamo jedino iz jednog spisa, zvana Passio, u kojem je opisano apostolovo mučeništvo…
Andrija, kao i brat mu Šimun Petar, bijaše ribar na Genezaretskom jezeru u Kafarnaumu, kamo obojica dodoše iz rodne Betsaide. U apostolskom zboru ribari bijahu u većini, iako su bili prisutni i zemljoradnici kao sv. Jakov Mlađi i brat mu Juda Tadej, te trgovac i bankar, carinik Matej.
Dva su brata živjela na obali jednoga jezera. Bili su ribari. Po čitave noći bi potapali mreže. Kad bi pukla zora, ostajali bi očarani ljepotom. No čeznuli su za dubljom ljepotom. Za Bogom. Jedan se zvao Šimun, a drugi Andrija. Jednog su jutra na obali jezera sreli čovjeka. Čovjeka duboka, čista pogleda. Čovjeka iz čijih je očiju izbijalo nebo. Visoko nebo u dubini čovjekova oka. U očima toga čovjeka otkrili su ono o čemu im je govorila jutarnja dubina jezera iz kojega se rađala zora, mladi dan. Taj čovjek je svratio u njihov dom, sjeo s njima za stol i rekao im: “Pođite za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi. Oni istoga časa ostaviše mreže i pođoše za njim.” (Mt 4,19-20)
Danas je blagdan Sv. Andrije. Jednoga od dvojice braće s jezera u Galileji. Čovjeka čije ime znači muški ili hrabar, koji se upravo muški založio u traženju Boga, koji se hrabro zauzimao da i drugi dođu k njemu. Tako je zajedno s Filipom susreo pogane koji iskreno traže Boga i govorio Isusu o njima.
Evo i nas na obali novoga dana. Svanulo je. Oko nas ima puno ljudi koji iskrena srca traže Boga. Hoćemo li ih poput Andrije odvesti k Isusu?
Prvi koji je od dvanaestorice pošao za Isusom bijaše baš Andrija, zato je on i nazvan “prvopozvani”. Uz njega je bio i sveti Ivan Evanđelist. Oni su bili najprije učenici Ivana Krstitelja koji je propovijedao skori dolazak Mesije. Kad je na Jordanu upro prstom na njega, Andrija i Ivan, kao pravi idealisti, približiše se k Isusu u jednostavnosti srca, onako spontano, a on ih je tako i prihvatio. Bili su to iskreni i pošteni ljudi koji su željeli živjeti za nešto više i zato već nekako skloni da prihvate i slijede Isusa. Andrija je k Isusu brzo doveo i svoga brata Šimuna, zato ga evanđelisti Matej i Luka u apostolskom zboru stavljaju odmah iza Šimuna Petra.
Novi zavjet još u nekoliko zgoda spominje Andriju: tako kod umnažanja kruhova i kad su stranci u Jeruzalemu željeli vidjeti Isusa. Nakon Isusova uzašašća i silaska Duha Svetoga, Sveto pismo Andriju više ne spominje.
No zato o njemu pišu obilno mnogi apokrifni spisi koji, dakako, nisu vjerodostojni. Jedino ima neku vjerojatnost podatak da je Andrija propovijedao Evandelje među Skitima, u današnjoj južnoj Rusiji, o čemu govori otac crkvene povijesti Euzebije.
Za Andrijinu mučenicku smrt na takozvanom Andrijinu križu u obliku slova X znamo jedino iz jednog spisa, zvana Passio, u kojem je opisano apostolovo mučeništvo. Predaja veli da je bio raspet u Ahaji u gradu Patrasu, odakle su mu relikvije prenesene u Carigrad, a zatim u Amalfi u Italiju. Svetčeva glava bila je god. 1462. prenesena u Rim, a vratio ju je natrag grčkim pravoslavnim vjernicima papa Pavao VI. Spominjemo kao naročito pouzdan povijesni podatak da se blagdan sv. Andrije slavio 30. studenoga već u doba sv. Grgura Nazianskoga, dakle, u drugoj polovici IV. stoljeća.
L.K.