Pokolj u Buhinim Kućama bio je ratni zločin koji su počinile bošnjačko-muslimanske snage nad Hrvatima tijekom napada Armije BiH na hrvatska sela u dolini Lašve, u Srednjoj Bosni. Počinile su ga 9. siječnja 1994. u hrvatskom mjestu Buhinim Kućama kod Viteza, u sklopu velike ofenzive.
Pripadnici odreda “El Mudžahid” (iz sastava 7. muslimanske brigade tzv. Armije BiH) i specijalci MUP-a “RBIH”kojima je zapovijedao Dragan Vikić, ubili su 27 Hrvata u zaseoku Buhine Kuće kod Viteza. Ranjeno ih je 35 , nestalo je 17 civila, a 13 žena odvedeno je u susjedno Sivrino Selo gdje su zatvorene u logor i mučene.
Najmlađa žrtva bio je dječačić Danijel Grbavac koji je u dobi od samo dvije godine ubijen u naručju oca pred kućnim pragom netom prije nego što mu je rafalima ubijena majka.
Još jedan zločin za koji nitko nije odgovarao.
Unatoč informacijama i iskazima preživjelih kako je u pokolju u zaseoku Buhine Kuće, 9. siječnja 1994. godine, sudjelovala i jedinica za posebne namjene MUP-a “RBiH” kojom je zapovijedao Dragan Vikić, ni njemu niti bilo kojem vojnom zapovjedniku ili počinitelju tog zločina nikada nije suđeno za ovaj stravični zločin.
Uz Dragana Vikića, Hrvati Srednje Bosne smatraju jednim od glavnih krivaca za zločine u tom dijelu BiH Džemala Merdana, zamjenika zapovjednika 3. korpusa 7. muslimanske brigade “AR BiH”, poznatog i po pokolju u Križančevu Selu. Umjesto na optuženičkoj klupi, Merdan je bio svjedok u haškom postupku protiv Darija Kordića.
Taj krvavi datum, 9. siječnja 1994. godine, pripada jednim od najtežih dana u obrani već 316 dana opkoljenog i blokiranog Viteza i Lašvanske doline jer je upadom u Buhine Kuće presječena komunikacija odnosno žila kucavica, Vitez – Busovača. Krajnji cilj bošnjačke vojske bio je presjeći Lašvansku dolinu na dva dijela i slomiti ionako tešku obranu na tom području. Na sreću, to se nije dogodilo jer je HVO uspio osloboditi Buhine Kuće i Zavrtaljku i vratiti pod kontrolu prometnicu Vitez – Busovača.