U sklopu teritorijalno najopsežnije operacije u zapadnoj Slavoniji Papuk-91, hrvatske snage 6. prosinca 1991. uspješno su oslobodile Lipik od srbočetničkog agresora.
Koliko su borbe za Lipik bile teške, svjedoči podatak da su dotad poginula čak četiri zapovjednika obrane: Marijan Žunić, Zdravko Mance, Berislav Ivošević i Ibrahim Abushaala Gadafi. Početkom listopada Lipik je bio djelomično, a potkraj studenoga gotovo potpuno okupiran. Zbog toga je zapovjedništvo Operativne zone Bjelovar počelo s pripremama za protunapad. Za koordiniranje hrvatskim postrojbama bio je zadužen pukovnik Josip Tomšić.
Kao glavne snage određene su borbene skupine 54. čakovečkog i 76. pakračkog samostalnog bataljuna, pričuvnog sastava MUP-a iz Poljane i Zaboka, takozvani merčepovci, pripadnici lipičke policije i niza drugih postrojbi, ukupno oko 600 pripadnika vojske i policije uz potporu tenkova i topništva. Akcija je počela 5. prosinca ujutro topničkom pripremom, nakon čega je slijedio napad s linije sela Klisa–Filipovac.
Unatoč snažnom otporu i gubicima, u poslijepodnevnim satima pripadnici pričuvnog sastava MUP-a ušli su u Lipik, a ostale hrvatske postrojbe utvrdile su se na dostignutim položajima sjeverno od grada, dok su na pomoćnim smjerovima druge borbene skupine također ostvarile uspjeh. Nakon topničke pripreme, u jutro 6. prosinca hrvatske snage krenule su u novi napad koji je završio potpunim oslobađanjem Lipika od srbočetničkog okupatora, a zatim i Dobrovca i Kukunjevca.
Tim je akcijama znatno skraćena bojišnica i oslobođen prvi grad u Hrvatskoj. U borbama je poginulo pet policijaca i jedan pripadnik 117. brigade, a ranjena su 22 pripadnika hrvatskih snaga. Velikosrpski agresor pretrpio je mnogo veće žrtve, a bojišnica na području Lipika stabilizirala se sve do oslobodilačke operacije Bljesak.