80. obljetnica stradanja Zrinjana uči o vrijednosti zauzimanja za ono što je ispravno

Obilježena je 80. obljetnica mučeništva Zrinjana u spomen na značajan događaj u hrvatskoj povijesti. Zrin je bilo malo selo u Hrvatskoj koje je odigralo važnu ulogu u borbi za hrvatsku neovisnost tijekom Drugog svjetskog rata. Godine 1943. selo su napale partizansko-četničke  snage, što je rezultiralo smrću preko 200 seljana, uključujući žene i djecu. Događaj se od tada pamti kao simbol otpora i žrtve u borbi protiv ugnjetavanja.

Već tradicionalno od 1996. godine preostali Zrinjani i njihovi potomci sjećaju se događaja na blagdan Male Gospe 9. te 10. rujna 1943. godine kada su partizani i četnici u genocidnom pohodu ubili gotovo trećinu Hrvata Zrina, spalili župnu crkvu Našašća Svetoga Križa, kao i cijelo selo. Sve preživjele komunističke su vlasti raselile, oduzeli im imovinu i zabranili povratak u Zrin.

Program obilježavanja započeo je molitvom pred križem podno starog grada Zrina, a slijedio je mimohod do spomen-crkve Našašća sv. Križa ispred koje je misno slavlje predvodio apostolski nuncij u RH Giorgio Lingua, u zajedništvu s krčkim biskupom Ivicom Petanjkom, domaćim biskupom Vladom Košićem, biskupskim vikarom i ravnateljem Zaklade za Zrin Markom Cvitkušićem, ravnateljem Hrvatskog Caritasa fra Tomislavom Glavnikom, domaćim župnikom Darijom Stankovićem i više svećenika.

Ova obljetnica okupila je brojne hodočasnike, a ponajviše prognane Zrinjane i njihove potomke pristigle iz čitave Hrvatske, Njemačke i Australije. Slavlju su nazočili i predstavnici državne, županijske i lokalnih vlasti.

Na početku sve okupljene pozdravio je biskup Košić. Posebno je zahvalio Linguae što se odazvao na poziv i što je kao prvi nuncij u povijest došao u Zrin.

„Danas se sjećamo zločina prije 80 godina koji su proživjeli naši vjernici, stanovnici Zrina. Oko trećina stanovnika (291) bila je ubijena u vlastitoj kući i u svojoj vlastitoj župi. Tako je Zrin ostao bez svojih stanovnika sve do danas kad je jedna gospođa postala stanovnica Zrina. Premda je ovo o čemu govorimo bio strašan zločin, bivši Zrinjani i njihovi potomci okupljaju se ovdje svake godine bez mržnje i bez želje za osvetom jer mi smo kršćani i molimo se za naše pokojne, nadajući se da će pravda kad tad na kraju pobijediti“, rekao je biskup Košić zahvalivši na kraju na organizaciji obitelji Petanjak i novom župniku Stankoviću te je pozvao na molitvu za bivšeg župnika koji je preminuo prije dva mjeseca.

U homiliji nuncij Lingua rekao je kako čitanja ove 23. nedjelje kroz godinu pozivaju nas na razmišljanje o životu zajednice.

„U drugom nas čitanju sveti Pavao podsjeća da je najvažnija zapovijed i vrhunac zakona – ljubav: ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samog i dodaje: Ljubav bližnjemu zla ne čini. Punina dakle Zakona jest ljubav. Prvo čitanje i Evanđelje govore nam, međutim, kako se ponašati kada brat prekrši ovaj temeljni zakon ljubavi prema bližnjemu. Isus nas u Evanđelju na osobit način uči kako obnoviti poštivanje toga zakona, koji je neophodan da ponovno započnemo živjeti kao braća i sestre. Često se zapravo događa da u našim zajednicama, pa i u našim obiteljima, postoje problemi suživota i lagano je prekinuti odnos. Mnogo je teže pomiriti se, ponovno uspostaviti zajedništvo, zar ne? Često mislimo da nismo ništa loše učinili, da nismo mi krivi i da nam se drugi trebaju doći ispričati. Upravo smo stoga mirni, mirne savjesti, misleći da drugi trebaju učiniti prvi korak. No to nije tako. Zapravo, kao u najvećem dijelu rukopisa grčkog teksta i u izdanju latinske Vulgate, tako i u gotovo svim modernim prijevodima, vidljivo je da je u odlomku današnjeg Matejevog evanđelja Isus rekao: Pogriješi li tvoj brat protiv tebe; dakle, ne samo da nam govori što da učinimo kada smo mi nekoga povrijedili, već nas podučava što trebamo učiniti kada su nas drugi povrijedili“, rekao je nuncij te podsjetio na tri koraka što učiniti kada brat učini nešto protiv tebe.

Nuncij je ustvrdio i kako krajnji cilj svakog procesa mora biti pomirenje, a ne osveta.

„Dobro pazite, ovo mi se čini važnim: jer, Evanđelje opet kaže: Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu (Mt 18,18). Što to znači? To znači da probleme u odnosima moramo pokušati riješiti na ovoj zemlji, u protivnom ćemo i njih odnijeti u nebo. Čvorovi koji se ne odriješe na zemlji, ostaju svezani i na nebu. Čini mi se da u tome možemo pronaći biblijski temelj čistilišta. Naime, ako će ono što svežemo na zemlji biti svezano i na nebu, to znači da ako nekome ne oprostimo, ostat ćemo zauvijek vezani za njega i nećemo moći biti u Bogu jer u Njemu nema mjesta za neprijatelje, nego samo za braću jer je On otac sviju. Ne molimo li: I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim? Knjiga Otkrivenja nas uči da kada se na kraju vremena pojavi nebeski Jeruzalem, u nj neće unići ništa nečisto (Otk 21,27). Ako ne umremo u stanju svetosti, odnosno slobodni od svake krivnje, u potpunosti pomireni s Bogom i s našom braćom i sestrama, nećemo moći gledati Boga licem u lice sve dok se ne očistimo. Bog nam u svojem milosrđu i strpljenju daje priliku da i nakon smrti razriješimo čvorove koje nismo uspjeli ili imali vremena razriješiti na ovoj zemlji“.

U nastavku rekao i kako smo danas ovdje kako bismo prinijeli žrtvu u sjećanje na žrtve nasilja koje je prije 80 godina pretrpjelo stanovništvo Zrina.

„Nakon ovoga što sam rekao, shvaćamo zašto smo ovdje. Ovdje smo kako bismo molili da se razriješe čvorovi, veliki čvorovi koji su nastali na ovom mjestu. Pomirenje nije automatsko. Vrijeme koje prolazi pomaže da se zaboravi, ali ne i da se pomiri. Možda je tragedija u Zrinu bila pomalo zanemarena, pokopana zajedno s onima koji su bili ubijeni ili prognani s ovih prostora. Moramo je pamtiti, ali ne da bismo osuđivali, već kako bi došli do razrješenja, do pomirenja! To je smisao onoga što je sveti Ivan Pavao II. nazvao čišćenjem povijesnog pamćenja. Taj je proces – citiram riječi Međunarodne teološke komisije – usmjeren na oslobađanje osobne i kolektivne savjesti od svih oblika zamjeranja ili nasilja koje vam je ostavilo naslijeđe grešaka iz prošlosti. Sjećanje na užase prošlosti ima smisao samo u svjetlu pomirenja“, zaključio je Lingua.

Nakon popričesne molitve riječi zahvale za ovo slavlje uputio je biskup Petanjak.

„80 godina bilo je jučer, kako je Zrina bilo i više ga nema. Sve manje Zrinjana odnosno onih koji su rođeni u Zrinu, ali mi njihovi potomci kao i svi vi koji svake godine dolazite na ovo mjesto na nama je svima da pazimo da Zrin ne padne u zaborav. Na nama je da održimo uspomenu na one koji su ovdje živjeli i koji su ovu zemlju zalili svojom krvlju“, rekao je biskup te podsjetio kako je povodom ove obljetnice izašla monografija Damira Borovčaka Predstavljena monografija „Zrin – u spomen žrtvama genocida“ i dokumentarni film Nade Prkačin „Zrin 1943.“

Sjećanje na mučeništvo Zrinjana značajno je u današnje vrijeme jer služi kao podsjetnik na važnost ustajanja protiv ugnjetavanja i borbe za slobodu. Također služi kao podsjetnik na zločine koji su se dogodili tijekom Drugog svjetskog rata i važnost sprječavanja takvih događaja da se dogode u budućnosti.

Povijesna pozadina mučeništva Zrinjana i događanja u povodu te obljetnice ističu važnost sjećanja i odavanja počasti onima koji su se borili za svoja uvjerenja. Štoviše, značaj sjećanja na zrinjansko mučeništvo u današnje vrijeme leži u lekcijama koje nas ono uči o vrijednosti zauzimanja za ono što je ispravno, čak i pred nevoljama. Dok razmišljamo o naslijeđu Zrinjana, podsjećamo se da je borba za slobodu i pravdu stalna borba koja zahtijeva hrabrost, odlučnost i nepokolebljivu predanost.

Piše: Božidar Bebek/ Izvor/ Sisačka biskupija/ Foto: PRESS Sisačka biskupija