Na današnji dan, 12. veljače 1965. godine rođen je heroj Vukovara i Domovinskog rata Zvonko Mlinarić Špeki…
Njegova obitelj doselila se, nakon II. svjetskog rata u Vukovar odnosno u Borovo iz Velikog Skočaja na granici Like i Bosne. Osnovnu i srednju elektrotehničku školu Zvonko je završio u rodnom Vukovaru. U članku o Zvonku Mlinariću objavljenom kao dio feljtona „Nisu zaboravljeni“ Tanja Belobrajdić piše:
„Nakon što je završio srednju kolu za elektrotehničara, odslužio je vojni rok u tadašnjoj JNA, u Zadru, a potom tamo neko vrijeme i ostao raditi kao konobar, prvo u restoranu Riva kod rođaka s majčine strane, a potom u kafiću na Poluotoku. Krajem 1989. godine vraća se u Borovo naselje gdje nastavlja s konobarenjem, ali se bavi i tada popularnim puštanjem glazbe u kafićima koja je bila njegov veliki hobi te povremeno radi i u struci. Prijatelji iz prijeratnoga vremena opisat će ga kao hiperaktivnog, uvijek nasmiješenog i dobre volje, zabavnog i nemirnoga duha.“
Kada je došlo do rata, među prvima se stavio na raspolaganje zapovjedniku obrane Borova naselja Blagi Zadri. Odlazio je u ispomoć na različite položaje obrane Vukovara – od Lušca do Sajmišta, a suborci ga se sjećaju kao srčanog, ponekad i ludo hrabrog. Špenac ili Špeki kako su ga zvali suborci iz Turbo voda poginuo je 16. listopada 1991. godine, petnaestak minuta nakon pogibije legende Domovinskog rata Blage Zadre. Upravo je pokušavši izvući tijelo svojeg zapovjednika stradao Zvonko Mlinarić. Stipo Mlinarić prisjetio se tih događaja prije nekoliko godina u Večernjem listu:
“Kad smo Jadranskom stigli do Kupske, ugledali smo Blagu kako leži pogođen na cesti. Najprije smo mislili da se pravi mrtav, da se možda pretvara dok se pucnjava ne stiša, međutim, kad smo uspjeli prići bliže vidjeli smo da ne daje znakove života.” Zvonko Mlinarić pretrčao je na drugu stranu ceste pokušavši neutralizirati mitraljez koji je bio koban za Blagu Zadru no u toj srčanoj želji i sam stradava samo nekoliko metara od Blage Zadre: “Plan je bio da izvučemo Blagu pod svaku cijenu, i pod cijenu vlastitih života. Na žalost, tako je i bilo. Isti mitraljez koji je ubio Blagu, presudio je i Špekiju. Primio je desetak metaka u prsa i pao pokraj betonskog zidića. Prišli smo mu, ali više ništa nismo mogli učiniti.”
Pogibija Blage Zadre i Zvonka Mlinarića bila je strašan šok za njihove suborce koji su, nakon što su vratili izgubljene položaje, izložili njihova tijela. Cijele noći u smjenama branitelji su im dolazili odati počast u tišini i molitvi. Pokopani su na starom njemačkom groblju kod bolnice, a nakon pada Vukovara prebačeni su u masovnu grobnicu na braniteljskom groblju odakle su ekshumirani nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja i danas počivaju na Memorijalnom groblju u Vukovaru. Osnovna škola koju je pohađao danas nosi ime Blage Zadre.
Izvori – Davor Runtić: “Junaci Domovinskog rata – knjiga 11”
Tanja Belobrajdić: ZVONKO MLINARIĆ-ŠPENAC ‘Ima li većeg sebedarja, nego kad vojnik položi svoj život da bi izvukao mrtvo tijelo svog zapovjednika?’ (direktno.hr/…/zvonko-mlinaric-spenac-ima-li-veceg-sebedarja…)
Renata Rašović: Poginuo je izvlačeći tijelo Blage Zadre (www.vecernji.hr/…/poginuo-je-izvlaceci-tijelo-blage-zadre-9…)