Dana 11. studenog 1991. godine na pruzi kod mjesta Dolci zrakoplovi JNA raketirali teretni vlak Hrvatskih Željeznica

Tog dana, dok su hrvatske snage vodile žestoku pješačku borbu na području oko “Raketare” iznad Gornje Pištane, gotovo istodobno, za oko šest kilometara istočno, u nizinskom dijelu teritorija bivše općine Orahovica, točnije na željezničkoj pruzi u Dolcima, događa se jedna manje poznata epizoda Domovinskog rata u kojoj zrakoplov JNA, koji je nadlijetao područje bivše općine Orahovica, mitraljira i ispaljuje rakete na kompoziciju HŽ-a, pri čemu su trojica radnika HŽ-a lakše, a dvojica, teško ranjeni od kojih je i sugovornik Ilija Ivković, tadašnji šef vlaka, podijelio svoja sjećanja o tom događaju.

„Tog 11., već je bilo negdje pred podne kad smo se našli na kolodvoru u Đurđenovcu. To nam je bila jedna od postaja na putu od Osijeka do Virovitice. S obzirom da smo negdje u pravcu Orahovice vidjeli avione i čuli odjeke eksplozija, pitao nas je prometnik hoćemo li nastaviti prema Virovitici ili ćemo ostati ovdje. I onda su između strojovođe, Vlade Majdanića, pomoćnika Josipa Novaka, kočničara Mate Tomislava, i Željka Stojanovića, i mene krenuli dogovori hoćemo li nastaviti put. Iako je prometnik rekao da s obzirom na zračnu opasnost ne moramo ići, mi smo se ipak odlučili da krenemo dalje, jer nam je cilj bio da se što prije vratimo kući.“ – prisjećao se Ilija dogovora i odluke o nastavku puta prema Virovitici.

„Na izlasku iz Feričanaca malo smo usporili kad se avion počeo obrušavat i otvarat mitraljesku vatru. Kako smo nas trojica bili u pomoćnom vagonu, od straha smo se bacili pod radni stol. Nakon tog mitraljiranja, kad smo malo došli k sebi, ponovno kreću dogovori hoćemo li nastaviti makar do Orahovice te samo što smo krenuli, ponovno se pojavljuje taj avion te ispaljuje dvije rakete prema vagonu. To je bila stravična eksplozija od koje smo Mate i ja pali na pod, a Željko je nekim čudom ostao stajati bez nekih težih povreda. Kako je jedna od raketa presjekla zračni vod, vlak je počeo kočiti. Nas dvojica smo se u tom kočenju počeli kotrljati po vagonu, dok su ostala trojica iskočili iz vlaka u kukuruze. Strašno smo krvarili, no još smo bili pri svijesti. U svoj toj boli, nas dvojica nekako smo se uspjeli prebaciti na drugu stranu, u nekakve kupine. Tu sam počeo gubiti svijest i zadnje čega se sjećam jesu glasovi vojske, kad su nas pronašli i prebacivali na drugu stranu do saniteta.“ – s gorčinom je objašnjavao Ilija.

Teško ranjeni radnici HŽ-a prevezeni su u bolnicu u Našice, a manje je poznata činjenica kako je Republika Hrvatska podnijela tužbu protiv tadašnjeg vrha Jugoslavenske Narodne Armije za navedeni čin.