Kako bi kontrolirali Hercegovinu i velik dio Bosne, pobunjeni su bosanski Srbi i jugoarmija 10. travnja 1992., nakon žestokih borbi, premoćnim snagama, uz pomoć topništva, tenkova i zrakoplovstva, uspjeli okupirati strateški važan prostor Kupreške visoravni…
Bio je to prvi ozbiljni sukob hrvatske i srpske bosanskohercegovačke vojske. Sa srpske strane pod zapovjedništvom pukovnika Lisice sudjelovale su postrojbe 30. partizanske divizije 5. korpusa JNA s oko 6 tisuća vojnika. Kupres je branila Kupreška bojna Hrvatskog vijeća obrane, dijelovi HVO-a i HOS-a iz Tomislavgrada, Posušja, Gruda, Ljubuškog, Bugojna i Uskoplja te manje skupine dobrovoljaca iz bojne Zrinski, 4. brigade ZNG-a, kao i bojne Frankopan.
Ukupno tek oko dvije i pol tisuće ljudi naoružanih streljačkim oružjem s nešto ručnih raketnih bacača i minobacača. Iako su unatoč srpskoj topničkoj nadmoći hrvatske postrojbe prvih dana odbile sve napade, presudnim se pokazalo djelovanje 9. oklopnoga bataljuna Kninskog korpusa, kojem malobrojni hrvatski tenkovi nisu mogli uspješno parirati. Poslije pet dana žestokih borbi srpske su postrojbe razbile slabo uvezenu hrvatsku obranu pa su se iznenađene i bez međusobne koordinacije hrvatske postrojbe povukle s Kupreške visoravni. Vojne uspjehe iskoristilo je lokalno srpsko pučanstvo za pljačku i razaranje hrvatskih kuća.
Uz etničko čišćenje nesrpskog stanovništva to se pokazalo osnovnim značajkama budućega borbenoga djelovanja srpske strane i u daljnjim sukobima. Srbi su na Kupreškoj visoravni imali 85 poginulih i 154 zarobljene osobe, a tri su im tenka oštećena te je najmanje jedan zrakoplov oboren. Hrvatski gubici bili su također veliki. Za tjedan dana poginulo je oko 160 ljudi, a izgubljen je gotovo sav oklop. Razlog hrvatskog neuspjeha uz loše zapovijedanje bila je tehnička inferiornost, donosi Dani ponosa-VIDEO-OVDJE.
Kupres je ostao pod kontrolom Srba sve do 1994., kada su ga oslobodile postrojbe HVO-a i Armije BiH u operaciji Cincar.
G.S.