Istok Hrvatske, a tu pripada i nekadašnja općina Osijek, danas je to Osječko-Baranjska županija:
- jedini je prostor Republike Hrvatske, koji 1991. Godine, graniči sa republikom Srbijom;
- relativno velik broj, naselja sa pretežito srpskim stanovništvom, na samom Istoku, ali i u prostoru između Vinkovaca, Vukovara i Osijeka, te u Baranji;
- karakteristike ravničastog terena, kao prostora za ratovanje, daju prednost onom tko ima premoć u oklopno-mehaniziranim i topničkim snagama..
Ovo su, pokraj ostalih, sigurno tri činjenice koje su bile na strani srpskih napadača, više nego u bilo kojem kraju Hrvatske.
Iako se općina Osijek pripremala za obranu i buduće, ratne okršaje, još od 1990. godine, pokazat će se da je to bilo dovoljno za sami grad i njegove bliže prilaze,
dok je većina prostora, nekadašnje općine Osijek, pala pod okupaciju srpskog agresora.Još početkom srpnja 1991. godine Srbi stavljaju pod svoju kontrolu veći dio naselja Tenje ( tzv. staro Tenje), dok pod kontrolom hrvatske strane ostaje dio tzv. Novog Tenja.
Znači, najprije su prišli gradu sa Južne strane, u Južno predgrađe.
Istok općine: Dalj-Erdut-Aljmaš , Srbi prvo odsijecaju od ostalog dijela općine, postavljanjem barikada u naselju Bijelo Brdo, a zatim, početkom kolovoza 1991. godine i zauzimaju.Na grub i bestijalni način poubijaju četrdesetak pripadnika ZNG, hrvatske policije i civila. Preostali hrvatski narod iz naselja Aljmaš, Erdut i Dalj, šlepovima, Dunavom i Dravom dolazi u Osijek. Oni koji su se odlučili ostati na okupiranom prostoru, poslije maltretiranja i batinjanja, najčešće je odnosila velika rijeka.
Zauzimanjem Aljmaša, Erduta i Dalja, srpski agresor stvara preduvjete za napad na grad Vukovar i Vinkovce, sa Sjeverne strane.
Trećeg rujna 1991. godine, ovladavši prostorom Baranje, srbijanski agresor dolazi u sjeverno predgrađe Osijeka. Gradu Osijeku, za obranu sa Sjevera, ostaje r. Drava i uski pojas pošumljenog zaobalja.
Padom Sarvaša, 17, rujna 1991.g. agresor se Osijeku približio i sa Istoka.
Do 20. rujna 1991. godine, hrvatski oružani sastavi, uz pomoć građana Osijeka, konačno istjeruju srpsku vojsku JNA iz grada Osijeka i oslobađaju vojarne.
Oslobođeno je i vojno skladište u šumi Lug, kod Čepina, vojarne i skladišta u Đakovu i Našicama…. , a kasnije i u Vinkovcima.
Naravno, dobijali smo i svoje dijelove opreme poslije oslobađanja vojnih objekata u Varaždinu, Karlovcu i Gospiću, a isto tako i iz uvoza naoružanja i vojne opreme.
Sve to, omogućilo je i Operativnoj zoni Osijek ustrojavanje i naoružavanje novih postrojba. Omogućilo nam je da jačamo.
Početkom studenog ustrojeno je Zapovjedništvo za obranu grada Osijeka, formirane su 130. , 135., i 160. brigada, a kao ispomoć obrani stiže 101. Zagrebačka brigada. U obranu se uključuje 132. Našička, te dijelovi 107. Valpovačke brigade.
Srpski agresor je zaglavio pred Vukovarom i za tih 90 dana, vukovarske herojske obrane, a naročito tijekom mjeseca listopada uređivana je obrana grada Osijeka, u fotifikacijskom i organizacijskom smislu. Osječke postrojbe, kao ispomoć sudjeluju u pokušajima proboja za Vukovar i duže vrijeme borave u Nuštru.
Bilo je za očekivati da će srpski neprijatelj iskoristiti to što je, još u rujnu mjesecu doveo Osijek u 75%-tno okruženje.
Nekako u isto vrijeme, kad osvajaju Vukovar, ( 20. studenog), Srbi napadaju i okupiraju sela Ernestinovo i Divoš. Tri dana kasnije, Divoš je vraćen pod našu kontrolu. Poslije napornih borbi u okruženju, branitelji sela Laslova izvlače se 23./24. studeni 1991.g.Naselja, na prilazu gradu Osijeku, koja se još brane, točno osjećaju narastanje moći agresora, poslije pada Vukovara.
2.prosinca Srbi zauzimaju pustaru Novi Seleš, a 4. i 5. prosinca naše položaje u šumi Rosinjača te i samo naselje Antunovac.To su uistinu,najteži dani u obrani grada, na samom prilazu u grad sa Istočne i Jugo-Istočne strane, iz smjera Sarvaša i Klise…. 5. Prosinca, neprijatelj je dobro zaljuljao našu obranu. Prisebnošću zapovjednika 1./106. brigade, protunapadom naših snaga, neprijatelj je odbačen i obrana stabilizirana.
Sredinom prosinca srpski agresor pokušava izvesti snažan napad na Ivanovac i presjeći komunikciju Osijek – Đakovo, a zatim zaokružiti Osijek i u Josipovcu se spojiti sa, svojim, snagama iz Baranje.
Jednovremeno, iz smjera Kopačkog rita, Srbi izlaze na lijevu obalu Drave, uzvodno od Nemetina…Vode se žestoke borbe! Ivanovac je obranjen, a u napadnoj bitci 18. prosinca, „Đavolja greda“, neprijatelj je odbačen sa lijeve obale Drave u dubinu Baranje.
To nije moglo proći bez žrtava: Od 2. do 16. Prosinca 1991. godine, u obrani grada, na crti bojišnice, poginulo je 64 osječka branitelja, više od 90 je ranjeno, a 10 se i danas vode kao nestali.U cijeloj, bivšoj općini Osijek, za vrijeme Hrvatskog Domovinskog rata, poginulo je, sveukupno 1502 osobe.Osječka bolnica, u koju je od 02. svibnja 1991. do 26. srpnja 1994. godine, primljeno 5.222 osobe – žrtve rata, pogođena je sa 170 granata. 38 osječkih gospodarskih subjekata, pretrpjelo je štetu, od posledica bombardiranja i granatiranja od 305 milijuna Eura.Stambenih objekata i obiteljskih kuća, uništeno je za 250 milijuna Eura.
No, Osijek se odupro agresiji, zajedno sa Vinkovcima, Đakovom, Županjom i Brodom..
OBRANA GRADA OSIJEKA, ODIGRALA JE KLJUČNU ULOGU U SKLOPU GLOBALNE OBRAMBENE OPERACIJE, KOJU JE, PROTIV VELIKO-SRPSKE AGRESIJE, NA HRVATSKOM ISTOKU, VODILO ZAPOVJEDNIŠTVO OPERATIVNE ZONE OSIJEK.