Početkom rujna 1991. Zagrebom se šaptalo da je još jedan grad pao u srpske ruke, da su branitelji Gospića razbijeni, a crta obrane pomaknuta prema Karlobagu…
Iz Zagreba je kao pojačanje malobrojnim i slabo naoružanim braniteljima poslano tridesetak pripadnika specijalne bojne Zrinski pod zapovjedništvom Miljenka Filipovića, te dragovoljci iz ATJ Lučko, među kojima su bili Mirko Norac, Miro Laco, Damir i Branko Škara na čelu s Borisom Prebegom. Oni su se priključili borbenim grupama 117. brigade ZNG-a iz Gospića pod vodstvom Dane i Paje Šimića, Joze Šmuka, Marijana Rogića i Ivice Oreškovića. Njihova prva zajednička akcija bila je velik uspjeh. U koordiniranoj akciji 5. rujna 1991. zarobljen je prvi general jugovojske.
Hrvatski vojnici presreli su i zarobili pet oklopnih vozila u kojima je general Trajče Krstevski s tridesetak vojnika išao u pomoć opkoljenoj vojarni u gradu. General Krstevski bio je poznat hrvatskoj javnosti iz Krvavoga Uskrsa na Plitvicama, kada su njegove postrojbe uspostavile tampon-zonu između srpskih pobunjenika i hrvatskih snaga.
Nakon zarobljavanja prvog jugoslavenskog generala u Domovinskom ratu odmah je reagirala međunarodna zajednica, pa su dan kasnije u Gospiću počeli pregovori o razmjeni.
Poslije potpisanog primirja oba su izaslanstva obišla Gospić, Lički Osik, Perušić i druga obližnja mjesta. No, primirje je potrajalo manje od pola sata, upravo onoliko koliko je trebalo nizozemskom veleposlaniku i izaslaniku Europske zajednice Henryu Waynetsu i jugoslavenskom generalu Andriji Rašeti da helikopterima napuste grad. Odmah nakon njihova odlaska počelo je ponovno granatiranje Gospića, na koji je u prosjeku padalo više od tisuću granata na dan. Siloviti napad bio je odgovor na zarobljavanje generala Krstevskog, kao i na činjenicu da hrvatske snage u Gospiću, unatoč zapovijedi iz Zagreba, nisu željele vratiti zarobljene transportere. Dva tjedna poslije hrvatski su vojnici na području Karlovca zarobili još jednog jugo generala. Zarobljavanje zamjenika zapovjednika 5. armijske oblasti, generala Milana Aksentijevića, medijski je odjeknulo znatno jače, te je djelomice zasjenilo uspjeh u Gospiću.
G.S.