O tribinu u prostoru Pravednika
Ravnatelj HMDCDR Ante Nazor kaže da je taj slučaj već istraživan.
“O tom slučaju već je provedena međunarodna istraga. No ta, također iznimno važna činjenica za razumijevanje razine manipulacije onih koji su sada podigli optužnicu, uglavnom se prešućuje u srbijanskim medijima. Tu činjenicu prešutio je i voditelj one loše pripremljene tribine u prostoru ‘Pravednika’ u Zagrebu, koja je zapravo osmišljena isključivo kao srbijanska provokacija (razina pripremljenosti voditelja i dovedenih gostiju upućuje na takav zaključak”, smatra.
“Naime, taj događaj istraživali su Haški sud (ICTY) i međunarodna organizacija Human Rights Watch, pa nakon toga nisu pokrenule nikakav pravni proces, što jasno pokazuje da nije utvrđeno ‘izvan svake sumnje’ da su zrakoplovi napali civile, odnosno da su meta bili civili, a ne vojna kolona. Vjerojatno je to razlog zašto ICTY nije podigao optužnicu nakon što je proveo istragu, te zašto ni međunarodna organizacija Human Rights Watch nije ustvrdila odgovornost hrvatskih snaga”, kaže.
Kolonu napao srpski zrakoplov?
Nazor ne isključuje ni da je kolonu napao srpski zrakoplov.
“S obzirom na svjedočenje Miroslava Bjegovića, tada oficira SVK, da je ‘avion koji je bombardirao kolonu na Petrovačkoj cesti imao zvijezdu petokraku i bio je MIG JNA (odnosno tada Vojske Jugoslavije)’, koje je u skladu s navodima iz inozemnog tiska, moguće je da je spomenutu kolonu napao srpski zrakoplov. Na takvu mogućnost upućuje i svjedočenje bivšeg predsjednika Hrvatskog helsinškog odbora (HHO-a) u Haagu, koji je ‘među različitim svjedočenjima ustvrdio da je to bio srpski zrakoplov”, rekao je za Narod.hr.
“Stoga ne treba čuditi da se ambiciozni Savo Štrbac, koji opsesivno traži priliku za dociranje hrvatskim povjesničarima i pravosuđu, nedavno angažirao u pokušaju uvjeravanja prof. Bjegovića da nije točno ono što je on prethodno jasno i samouvjereno tvrdio. Tako se sada profesor mora javno pravdati da je to čuo od svoje punice, pa čak i blamirati izmišljajući pretpostavku da je moguće i ‘da su Hrvati nacrtali zvijezdu na svoj zrakoplov kako bi izbjegli protivvazdušnu obranu i djelovali po srpskim snagama'”, dodao je.
Nazor pojašnjava i zašto bi srpski zrakoplov napao srpsku kolonu.
“S obzirom na podatke iz inozemnog tiska te s obzirom na izjave pojedinih oficira SVK i izjave svjedoka iz kolone, nije isključeno da je netko iz vodstva SVK vojna vozila namjerno rasporedio u kolonu s civilima, kako bi u slučaju očekivanoga napada hrvatskih snaga na vojna vozila i naoružanje SVK stradali i civili, te se tako optužila Hrvatska vojska za zločin nad civilima”, smatra.
O Savi Štrbcu
Komentirao je povjesničar iznova Savu Štrbca, kojega u Srbiji smatraju glavnim autoritetom za istraživanje i dokumentiranje zločina nad Srbima u Hrvatskoj.
“Tijekom Domovinskog rata, odnosno tijekom privremene okupacije dijela hrvatskog teritorija, Savo Štrbac bio je član zapovjedništva TO u Benkovcu te dužnosnik (‘tajnik’) u nekoliko ‘Vlada’ samoproglašene ‘Republike Srpske Krajine’. U vrijeme mandata tih ‘Vlada’ ubijano je i protjerivano nesrpsko stanovništvo, odnosno provedeno je etničko čišćenje nesrpskog stanovništva na tom privremeno okupiranom području, pa je već samim time upitna njegova neutralnost i objektivnost u iznošenju činjenica o događajima i žrtvama u Domovinskom ratu”, kaže.
Dodaje da se Štrbac pokazao i kao osoba koja manipulira podacima iz izvora, a, kaže Nazor, Šrbac je poznat i po bezobzirnoj manipulaciji s fotografijama o događajima iz Domovinskog rata.
“Savo Štrbac zna da su cilj napada u slučaju o kojem sada govori bila vojna vozila i naoružanje koje su zapovjednici srpskih snaga uveli u kolonu s civilima, te da ‘situacija nije bila mirnodopska, nego ratna’, kao što zna i da za kolateralne žrtve nije odgovoran onaj tko je napao vojna vozila, nego onaj tko je dopustio da se vojna vozila nađu u koloni u kojoj su civili, te tako civili izlože pogibelji.
Stoga, usporedba Štrpčeve izjave kojom 1992. opravdava zločin pripadnika srpskih snaga s njegovim optužbama protiv hrvatskih pilota zbog napada na kolonu s vojnim vozilima i naoružanjem u kojima su stradali i civili, potvrđuje da je Savo Štrbac manipulator i licemjer. Kao i oni koji prešućuju da su ciljevi napada u okolnostima vojne operacije bili vojni te da su o tom slučaju već provedene istrage”, zaključuje Nazor.
G.S.