DRAŽEN PETROVIĆ
Oduševljavao je svojim igrama, ali i odnosom prema sportu. Jednostavan, pomalo samozatajan i skroman za popularnost kakvu je uživao. Živio je za košarku i za sport. Bio je i ostao istinska legenda, nadahnuće generacijama i simbol hrvatskoga sporta.
– Imao je 13 godina kada je prvi put stao na parket male dvorane na Baldekinu. Šibenka je još igrala u drugoj ligi. No dvije godine kasnije Zoran Slavinić ga je gurnuo u prvu momčad. Imao je 15 godina i svijet pred sobom. Nastup za reprezentaciju na Olimpijskim igrama 1984. godine, gdje je tadašnja Jugoslavija osvojila broncu, značio je i kraj njegove šibenske karijere. Iste godine seli u redove Cibone i sa “Vukovima” osvaja dva naslova europskog prvaka. Nakon četiri zagrebačke godine seli u Real Madrid u čijem dresu je već u prvoj sezoni osvojio naslov španjolskog prvaka, španjolski kup i titulu europskog prvaka. U finalnom susretu protiv Snaidera Caserte postigao je čak 62 koša.
Nakon Šibenika, Zagreba i Madrida, Draženu je Europa postala premala i s titulom najboljeg europskog košarkaša preselio je u NBA ligu u redove Portlanda. Tamo se našao u situaciji u kojoj nikada nije bio. Grijao je klupu uz malu minutažu. Izdržao je dvije sezone, a potom je otišao u New Jersey Netse gdje je pokazao svu raskoš svog talenta. U dresu Netsa se profilirao u jednog od vodećih šutera NBA lige. Uslijedio je i najveći uspjeh hrvatske košarke – srebro na OI u Barceloni i nezaboravno finale protiv jedinog pravog “Dream teama”.
Nakon uspješne karijere u Ciboni, nakon što je u gradu pod Sljemenom stekao kultni status, Dražen Petrović odlazi u slavni madridski Real, Kraljevski klub godinama je bio zainteresiran za našeg igrača i Cibona jednostavno nije mogla odoljeti pritisku financijski daleko nadmoćnijeg protivnika. U Madridu je pokojni Dražen imao status božanstva, no nakon samo dvije godine, Petrović mlađi odlazi za SAD, u najjaču ligu svijeta, potpisavši najprije za Portland, a onda i u New Jersey Netse… Jednostavno je nakon toga briljirao.
Kad je stigao u Netse Dražen je rekao: “Sada je sve gotovo, dobio sam ovdje što sam htio. Nitko me sada neće zaustaviti…”
“Ja sam Hrvat, nisam Jugoslaven”
Podsjetimo također na jednu zanimljivost, kada je Dražen prvi put doputovao u Chicago, za vrijeme agresije na Hrvatsku, prišao je službenom spikeru utakmice i tražio javnu ispravku: ”Ja nisam Jugoslaven, ja sam Hrvat.” Od tog trenutka nitko ga više nije zvao Jugoslavenom u NBA.
Draženov američki uzlet i divljenje samih Amerikanaca njegovom igrom prekinula je stravična prometna nesreća.
Dražen je dobio svoj Dom košarke i muzej u Zagrebu, a veliko priznanje stiglo je i iz NBA kada je uvršten u ‘Kuću slavnih’. Njegov dres s brojem 3 umirovljen je u dvorani Netsa. Hrvatski Olimpijski Odbor je 1995. godine poklonio Olimpijskom muzeju u Lausanni spomenik Draženu Petroviću. Rad kipara Vaska Lipovca postavljen je u parku ispred Olimpijskog muzeja. Nagradu koja nosi njegovo ime HOO je ustanovio 2006. godine, a namijenjena je mladim sportašima, sportašicama, te muškim i ženskim ekipama za izvanredne sportske rezultate i sportski razvoj.