“Antu Kalinu znam još od osnovne škole. Bio je to jedan veliki čovjek, prijatelj i nevjerojatno jak borac, branitelj Dubrovnika, dozapovjednik Sustjepana, jedan od istinskih heroja, dragovoljac Domovinskog rata, pripadnik ZNG-a i invalid Domovinskog rata. Prije gotovo četiri godine Antu je napala meningokokna sepsa koju je preživio ali je ta podmukla bolest na njemu ostavila velike i trajne posljedice.
Ante je, uvijek sam govorio, bio jak i žilav kao maslina, ali, na žalost, iako je odolijevao i borio se skoro pune četiri godine ovoga puta je bolest koja ga je napala bila jača. Ante je preminuo danas u popodnevnim satima. Njegovoj supruzi Ivani, zahvaljujući kojoj je Ante svo ovo vrijeme imao najbolju moguću njegu, izražavam najiskreniju sućut. Sućut izražavam i djeci Borni i Maroju, obiteljima Žuvela, Kalina, Grkeš i svima koji danas tuguju.
Ante vječna ti slava i hvala.
Počivaj u miru Božjem”.
Tim riječima je Antu Kalinu ispratio suborac, dubrovački branitelj Braco Elezović. Bio je jedan od istinskih heroja, dragovoljac Domovinskog rata, pripadnik Zbora narodne garde i invalid Domovinskog rata. Spomenimo da je obitelj zamolila da se, umjesto vijenaca, dobrovoljni prilozi doniraju udruzi “dva skalina” koja je osnovana za pomoć djeci s cerebralnom paralizom.
/tekst se nastavlja ispod oglasa/
Kalina je preminuo 12. ožujka, u nedjelju, u 60. godini života. Bio je dozapovjednik obraze Sustjepana, gdje je bio najteži položaj obrane Dubrovnika u Domovinskom ratu. Sustjepan je bio opkoljen sa sjevera, istoka i juga, a na zapadu iza leđa branitelja bilo je minsko polje. Izvlačenje ranjenih ili smjena umornih branitelja danju nije bila moguća. Jedini zaklon bile su polusrušene kuće među kojima nije bilo ni jedne koja nije pretrpjela barem jedan izravni pogodak, a neke su izgorjele do temelja. Nije bilo ni dana da se nije pucalo, bilo iz topničkog, bilo iz pješačkog naoružanja, najčešće snajpera. Na položaju u Sustjepanu zapovijedao je Jakša Hodak Jaki, a nepokoreni Sustjepan su na dva položaja branili mnogi branitelji, među kojima je bio i Ante Kalina. Sustjepan je jedino mjesto izvan užeg područja grada koje se branilo i – obranilo.
Prije gotovo četiri godine Ante Kalina je obolio od meningokokne sepse koju je preživio, ali je ta podmukla bolest na njemu ostavila velike i trajne posljedice. Bolest je podnosio jednako hrabro kao što je i prije 30 godina branio Domovinu. Krajem listopada pretprošle godine u KBC-u Dubrava u Zagrebu operativnim putem mu je ugrađen neurostimulator u mozak, a uslijedila je i zahtjevna neurorehabilitacija i fizioterapija.
– Prvih mjesec dana nakon operacije je bio jako uspavan jer taj magnetni stimulator jako iscrpljuje. Više je spavao nego bio budan – rekla je prošle godine njegova supruga Ivana Žuvela Kalina i pohvalila svesrdnu pomoć dr. Joška Glavića u čijoj je zagrebačkoj poliklinici cijeli tim brinuo o Antinoj rehabilitaciji. Dvaput dnevno Ante je imao pasivnu fizikalnu terapiju, a boravili su u stanu u sklopu Klinike.
– Uz njihovu najbolju volju i stručnost moj Ante ima spazme, grčeve i kontrakture u rukama i nogama i zapravo svi čekamo taj ‘klik’ jer kad je čovjek nesvjestan onda ni fizikalna terapija ne može puno pomoći, tek održavati postojeće stanje – rekla je tada Ivana, jednako hrabra kao i njezin Ante. Na žalost, taj dan je došao.
Hvala mu, i imao vječni mir i spokoj u kraljevstvu Božjem.