Uvod u napad na Vukovar koji se zbio se 24. kolovoza ostat će zauvijek zapamćen po Luki Andrijaniću koji je tog dana oborio dva zrakoplova JNA, a samo dva dana poslije 26. kolovoza oborio je još dva neprijateljska zrakoplova. Taj mladić iz Velike Brusnice kraj Bosanskog Broda, još nije ni 20 godina napunio, a srušio je prve agresorske avione u Domovinskom ratu.
To se dogodilo u Vukovaru kod silosa Đergaj po zapovijedi Ivice Arbanasa, unatoč tome što je postojala naredba da se ne napada postrojbe JNA koja se još uvijek službeno predstavljala kao “tampon-zona” između zaraćenih strana. U stvarnosti već se stavila potpuno na stranu Srbije i hrvatskih Srba, prije toga u potpunosti naoružavši civilno stanovništvo srpske nacionalnosti u svim hrvatskim krajevima koji su trebali postati dio Velike Srbije.
Nešto kasnije srušena su još dva zrakoplova, što je važno, jer tih dana počinje i prvi otvoreni frontalni napad na Vukovar u kojem je srpska vojska izgubila 5 tenkova, 2 transportera i 4 aviona, uz brojne ljudske žrtve.
Luka Andrijanić je hrvatski mladić iz okolice Bosanskog Broda koji je poput mnogih mladića iz susjedne Bosne i Hercegovine došao u obranu Hrvatske. U Zbor narodne garde javio se sa 19 godina nakon služenja vojnog roka u JNA, gdje je dobio brojne nagrade kao najbolji protuavionac u klasi.
Majci je rekao da odlazi na sezonske radove u polje za zaradom, jer joj nije imao snage reći da odlazi braniti zemlju u kojoj nije rođen, ali koju je osjećao svojom. Bio je prvi zapovjednik protuzračne obrane grada Vukovara.
Poginuo je u Vukovaru 20. rujna 1991., tri dana prije 20. rođendana. Dok je postavljao mine počeo je minobacački napad. Silina udara Luku je iznenadila i samo jedan trzaj rukom, mala neopreznost prema mini koju je postavljao koštala ga je života. To su trebali raditi mineri, ali nisu se pojavljivali. Samo su donijeli mine i rekli da će doći kada budu imali vremena. Luka je rekao da ih ide sam postaviti jer je vidio u JNA kako se to radi.
– Doslovno mu je pukla mina u rukama. Trenutna smrt. To je bila raspriskavajuća protupješačka mina. Potezna. Možete samo zamisliti kako je izgledao od tih gelera. Da je bilo sedam, osam ljudi oko njega svi bi poginuli. Strašna razorna moć. Zadnje njegove riječi bile su upućene upravo suborcu Marjanu Baliću, koji je pratio Luku kada je postavljao mine. Rekao mu je samo ‘Bačulin pomagaj’ – ispričao je Ivan Anđelić – Doktor koji je skupa s Lukom bio svaki dan od 15. lipnja otkad je mladi Luka došao u Vukovar.
Doktor se prisjetio Lukine smrti
– Marjan Balić zove na motorolu zapovjednika Ivicu Arbanasa i mene. Kaže nam ‘Lipi i Doktore, dođite odmah u bolnicu, trebamo vas Luka i ja’. Krenuli smo, nismo znali što se događa. Ma nije prošlo ni 10 minuta, a već smo bili tamo. Dolazimo, a Marjan, sav u suzama, izlazi pred nas iz stare crvene Lade i govori nam: ‘Luka je poginuo’.
Ja otvaram vrata, Luka leži, glava mu zabačena, ne vidim mu lice. Ali odjeća je sva poderna na njemu i vidim mu ožiljak na koljenu. Zapamtio sam taj ožiljak jer smo u pauzama bitaka, kad bi uhvatili pola sata mira, pa da se opustimo malo, znali zajedno u ekipi igrati nogomet. Šok, stisnulo nas u grlu, onaj osjećaj da si izgubio čovjeka kao rođenog brata – prisjetio se Ivan Anđelić Doktor.