Silvestar Filić bio je časnički namjesnik, rođen u Janjevu, Kosovo 30. prosinca 1968.godine. Sin je Brigite i Nike, po zanimanju trgovac i nije bio oženjen. Bio je pripadnik 3. bojne 1. satnije 5. gardijske brigade HV-a kada je smrtno je stradao 4. rujna 1993. godine u Uskoplju.
Nakon što je ustrojena 204. vukovarska brigada, Silvestar joj se priključuje 1992. godine i u njoj prolazi intenzivnu obuku nakon koje se kao dragovoljac javlja za odlazak na bojišnicu u Bosanskoj Posavini. Tamo je, piše Domovinskirat, pokazao iznimnu hrabrost i požrtvovnost. Preustrojem vukovarske 204. brigade u 5. gardijsku brigadu “Sokolovi”, postavljen je na zapovjednika borbene grupe koja se iskazuje u operaciji Maslenica.
Smrt u borbi protiv Muslimana
Nakon sukoba hrvatskih i muslimanskih snaga u Bosni i Hercegovini i progona hrvatskog stanovništva Silvestar se dragovoljno javio za odlazak u obranu tih krajeva. Dragovoljci se organiziraju u satnijske skupine i odlaze braniti hrvatske prostore. Dvije satnijske skupine odlaze na Mostarsko bojište a jedna satnijska skupina odlazi u Uskoplje. Satnijska skupina koja je došla u Uskoplje stigla je u posljednji trenutak prije potpunog okruženja grada.
Naime, muslimanske snage u ofenzivi Neretva-93 okupiraju i protjeruju hrvate iz njihovih domova. U jednom od mnogobrojnih napada zauzimaju brdo Stublić i stavljaju branitelje Uskoplja u gotovo bezizlaznu situaciju. Nakon nekoliko pokušaja vraćanja izgubljenih položaja odlučeno je da se iz Mostara dovedu dragovoljci koji će vratiti izgubljene položaje. Dvije satnijske skupine u napadu iz pokreta 4. rujna i993. godine vraćaju položaje na brdu Stublić i stabiliziraju crtu bojišta.
Grad Uskoplje je spašen od potpunog okruženja, ali velikih pobjeda nema bez velikih žrtava. U napadu je poginuo Silvestar Filić – Janjevac. Kako nam je prenio njegov suborac Marijo Karačić, Silvestar je teško ranjen umro na njegovim rukama. Ovaj dio bojišnice nije mirovao ni u narednim danima o čemu će više biti govora na godišnjici tih dogadaja.
Silvestar Filić – Janjevac pokopan je, uz vojne počasti, 8. rujna 5993. godine na groblju Sv. Ilije u Požegi. Posmrtno je promaknut prvo u čin narednika a nedugo potom u čin časničkog namjesnika. Odlikovan je Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frakopana te Spomenicom Domovinskog rata