204. brigada HV-a, zvana još i vukovarska, ustrojena je 25. rujna 1991. od pripadnika manjih postrojbi: od desetine, voda i satnije, sastavljenih od Vukovaraca, dragovoljaca iz cijele Hrvatske, ali i iz iseljeništva. I upravo s iskustvima manjih postrojbi kao Pustinjskih štakora, Žutih mrava i drugih vukovarskih veterana izrasta 204. A brigada. U službenim dokumentima HV-a vodi se i kao 124. brigada HV-a.
Iako su nenaoružani odredi formirani još u ožujku 1991. godine, obrana Vukovara ozbiljnije je organizirana nakon 2. svibnja kad su srpski pobunjenici uz pomoć specijalne policije iz Srbije ubili 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu.Većini je građana tad postalo jasno da Srbija ne odustaje od nasilnog zauzimanja Vukovara pa se u njegovu obranu toga ljeta uključilo nešto više od 700 pripadnika Zbora narodne garde, a počeli su pristizati i dragovoljci iz drugih područja Hrvatske te inozemstva.
Prvi veći napad na Vukovar zabilježen je još 28. lipnja 1991., kad je tridesetak srpskih terorista napalo hrvatski kontrolni punkt u Borovu naselju. Napad je odbijen, no uslijedio je novi 4. srpnja koji je također odbijen. JNA je još tobože provodila razgraničenja sukobljenih strana, no njezino je topništvo u srpnju povremeno pucalo po Borovu naselju iz Borova Sela, Trpinje i Orlovače. Vojni zrakoplovi granatirali su 22. srpnja dvije baze ZNG-a, u Novim Čakovcima i Opatovcu. Prvi veliki opći napad JNA i srpskih pobunjenika na Vukovar dogodio se 14. rujna. Najprije je bilo deset napada zrakoplovima, koji su kasetnim bombama raketirali grad, a potom su uslijedili tenkovsko-pješački napadi Trpinjskom cestom, potom iz Borova Sela na Dom tehnike te iz smjera Negoslavaca i Petrovaca. Napadi su trajali šest dana, uspješno su odbijeni, no neprijatelj je uspio spojiti svoju gradsku vojarnu s područjem Petrove gore te ovladati bršadinskim silosom. Hrvati su pak uspjeli organizirati Vojnu policiju i četiri bojne te nekoliko manjih postrojbi veze, protuzračne obrane, inženjerije, saniteta. Tad je ustrojena i 204. vukovarska brigada kojoj se priključilo oko 600 dragovoljaca te je dopremljeno oružje iz Varaždina i Đakova. Obrana Vukovara slomljena je 18. studenog, a obrana Borova naselja dan poslije. Brigada je uništila oko 400 tenkova i oklopnjaka, 25 letjelica, te iz stroja izbacila oko 15 000 neprijateljskih vojnika.
Tijekom Domovinskog rata u obrani Vukovara poginulo oko 600 pripadnika, a sveukupno ih je poginulo 921, dok je 770 pripadnika bilo ranjeno, a više od 1 500 pripadnika je bilo zarobljeno. Tijekom opsade u Vukovaru je poginulo oko 3 000 civila, a 540 se još vode kao nestali. Brigada je imala 1803 vojnika, a tijekom rata kroz nju je prošlo oko 3600 vojnika.
Deseta obljetnica ustrojavanja brigade 23. rujna 2001. proslavljena je postrojavanjem preživjelih pripadnika i članova obitelji poginulih i nestalih vukovarskih branitelja, a utvrđivanje njezina statusa u službenim ustrojstvenim knjigama Hrvatske vojske pokrenuto je u studenom 2003. godine. Ključna za utvrđivanje tog statusa bila je zapovijed od 25. rujna 1991., koju je potpisao tadašnji zapovjednik tog zbornog područja general Karl Gorinšek, a nakon toga utvrđen je kontinuitet te zapovijedi do iduće iz 1992. godine o ustrojavanju 204. A brigade koju je potpisao tadašnji ministar obrane Gojko Šušak.
Zastava slavne 204. brigade svake se godine može vidjeti u prvom redu Kolone sjećanja na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara.
Od 25. rujna 1991. do listopada 1991. zapovjednik Brigade je bio Mile Dedaković – Jastreb, a od listopada 1991. do studenog 1991. Branko Borković – Mladi Jastreb.