Odlučujuća bitka za Nuštar, velikom selu između Vinkovaca i Vukovara, u Domovinskom ratu dogodila se 5. listopada 1991. godine. Svakodnevni napadi na selo počeli su još u srpnju danonoćnim granatiranjem te je Nuštar kroz nekoliko mjeseci skoro potpuno spaljen i razrušen. Unatoč tome Nuštar nikada nije pao, a malobrojni i slabo naoružani branitelji uporno su odbijali kontinuirane napade. Uz to uspjevali su i pružati pomoć Vukovaru u oružju i ljudstvu, sve do presijecanja tzv. kukuruznog puta i pada Marinaca 1. listopada 1991. Ono je dugo bilo dio jedine slobodne ceste Vinkovci – Nuštar – Marinci – Bogdanovci – Vukovar. Padom Marinaca cesta je presječena, a Vukovar dolazi u okruženje.
Prva su dva napada na Nuštar bila više ispitivanje snaga, no presudni, cjelodnevni treći napad krenuo je 5. listopada 1991. godine. Mjesto je branilo oko 250 domaćih pripadnika ZNG-a i policije, te 150 pripadnika raznih drugih postrojbi. A na njih je krenula 252. oklopna brigada JNA iz Kraljeva, potpomognuta srpskim paravojnim formacijama..
Napadajući iz smjera Marinaca, najveći udar bio je na punkt Brdo 1 sa zapovjednikom Antom Erešom. Iako ojačan s nekoliko manjih postrojbi, punkt je u napadu potpuno razbijen, a zapovjednik punkta gine, dok zapovjedništvo ni nakon drugog napada nije potpuno miniranjem zapriječilo ceste za Marince i za Ostrovo, niti je srušen most na Vuki, na cesti za Bršadin. Nakon žestoke borbe i početnih gubitaka s obje strane, ušavši u selo, neprijatelj odmah zaposjeda dolu potoka Ervenica (Picin dol) i svojim lijevim krilom, iza groblja tenkovima probija u Držićevu ulicu s ciljem otvaranja ceste prema Ceriću (gdje su bila dva tenka obrane).
Nakon gubitaka oklopa, na pomoćnom pravcu napada neprijatelj je zaustavljen u Držićevoj ulici. Na glavnom pravcu napada neprijatelj i uz gubitke nije zaustavljen sve do centra sela, tek se u centru postavila čvršća obrana. Obavijen dimom kao zavjesom centar je predstavljao rubikon, crtu koju neprijatelj nije smio preći. U samom centru borbe su se vodile oko dva sata, usprkos gubitcima neprijatelj tenkom probija i centar s ciljem unošenja panike kod Dvorca, gdje je bilo zapovjedništva sela, a najprije da zapriječi ulaz u selo i pomoć od Vinkovaca (da je uspio u naumu, psihološki za branitelje to bi značilo početak pada Nuštra).
U memoarskom tekstu branitelj Grgo Krajina svojedobno je opisao događaje tog dana u Nuštru.
– Topnički napadi su prestali i hrvatska vojska se izvukla iz skloništa da se nadiše svježeg zraka i vidi da li ima još ijedna čitava kuća poslije tih tri tisuće ispaljenih projektila protekle noći. Bila je neobična tišina. Pomislio sam, možda nas ostave na miru. A onda se čula zapovijed: “Na položaje, evo ih!”. Počela je presudna bitka za Nuštar.- prisjetio je Krajina.
Žestoke borbe počele su se voditi već na prilazima selu. Dio tenkova je zaustavljen i onesposobljen, ali dio se uspio probiti glavnom ulicom, kasnije znakovito preimenovanoj u Ulicu Križnoga puta, i nekoliko sporednih ulica. Razarali su jednu po jednu kuću i ubijali preostale civile u njihovim kućama i dvorištima.
– Prodirali su prema centru sela, dok se srpska pješadija, “beli orlovi” i “arkanovci”, ubijala sve pred sobom i zauzimala više krovove gdje su postavljali mitraljeze i snajperiste – prisjetio se Krajina.
Napredovali su prema centru neprekidno nailazeći na otpor branitelja koji su ih uništavali s ručnim bacačima i drugim oružjem koje su mogli naći, a koje je tijekom cijeloga dana pristizalo iz Vinkovaca
Mladi i ludo hrabri hrvatski borci ginuli su i ranjavani od snajperskih metaka i tenkovskih projektila. Ulazili su u izravne okršaje s neprijateljem. Nakon teških borbi JNA i četnici su tijekom poslijepodneva probili i centar, da bi konačno bili zaustavljeni kod crkve Duha Svetoga. Neustrašivi branitelji Nuštra su najčešće bili obični, mahom mlađi ljudi dotad bez ikakvog ratnog iskustva – školarci, studenti, poljoprivrednici, učitelji branili su svoj dom iako je nasuprot stajala cijela jedna armija.
– Tom jedinom cestom oko podne počelo nam je pristizati pojačanje. Dijeljene su nam i “zolje” koje smo mnogi po prvi put vidjeli. Ne mogu reći točno koliko je hrvatskih vojnika bilo u selu. Ali znam da ih je bilo iz cijele Hrvatske, i iz Varaždina i Rijeke i Tigrovi iz Zagreba i Treća osječka i 109. i još dobrovoljaca van formacije. I kad je izgledalo da Nuštar pada u četničke ruke ta hrvatska mladost nošena neviđenom hrabrošću, priručnim oklopnim sredstvima kao što su “zolje”, “ose” i ručni bacači uništila je deset tenkova T-84, desetak transportera i istjerala četnike iz Nuštra – opisao je Krajina.
U bitku su se uključila i dva hrvatska tenka T-55 i u žestokom i odlučnom protuudaru neprijatelji su do kraja dana izbačeni iz sela, a branitelji su vratili prvotne položaje.
I premda je Nuštar te večeri slavio pobjedu bio je itekako svjestan cijene koju je platio. Tijela ljudi i životinjske lešine ležale su po ulicama, podivljale i preplašene životinje lutale su selom, dimili su se ostaci neprijateljskog oklopa, a kuće su plamtjele i urušavale se – te dramatične slike obišle su svijet…
Toga dana selo pretvorilo u drugo groblje neprijateljskih tenkova, nalik onome na Trpinjskoj cesti. Idućeg prijepodneva avioni JNA i teško topništvo zasipali su selo novim granatama i bombama, što je sprječavalo pripadnike saniteta da uklanjanje leševa životinja i ljudi sa ulica obave istoga trena.
Nakon toga dana neprijatelj više nikada nije ušao u selo, iako je bilo pokušaja. O razmjerima razaranja i žestini borbi dovoljno govori podatak da su u Nuštru poginula 94 branitelja iz svih krajeva Hrvatske, a oko 280 ih je ranjeno, dok je 56 Nuštaraca izgubilo život u Domovinskom ratu.