Malo tko u Hrvatskoj nije reagirao na Milanovićevo otkrivanje seksualne sklonosti ministra Habijana u javnosti. Uglavnom su svi i lijevi i desni zgroženi time i osudili su predsjednikovu izjavu. Zanimljivo kako nitko nije postavio pitanje: je li u redu da netko tko je gay bude ministar u Vladi? Možda bi to pitanje bilo sablazno za hrvatsku javnost pa ga nitko nije smio ni postaviti?
Kada se 1994. godine slagala Vlada najozbiljniji kandidat za ministra obrazovanja bio je jedan stručan i obrazovan intelektualac. Međutim, njega je Tuđman u zadnji tren eliminirao jer se doznalo da ima izvanbračno dijete. Tada se to komentiralo da se Tuđman pomalo bojao i Kaptola, ali i reakcije biračkoga tijela.
Pitam se kako bi pokojni predsjednik Tuđman reagirao da mu je netko tada rekao da će za samo 30 godina njegov HDZ imati ministra u Vladi homoseksualca? Dugo se prepričavalo kako je Tuđman iz svoga ureda izbacio Georga Soroša kada je ovaj godinu-dvije nakon Oluje došao sa svojim zahtjevima ideološke liberalizacije Hrvatske.
Mislim da je normalno postaviti pitanje u javnosti: je li u redu da ministar homoseksualac dolazi iz jedne demokršćanske stranke čijih se 80 posto birača deklarira kršćanima. Znamo da kršćanstvo uči da je homoseksualizam grijeh?
Da je to neka lijevo-liberalna stranka ne bi čudilo da su svi ministri gayevi, ali u jednoj konzervativnoj stranci desnog centra to nije za očekivati. Plenković se očito ne boji reakcije ni Kaptola, ni birača. Oni su i tako na svašta navikli od Istanbulske konvencije preko Marakeškog sporazuma. Stoga ih više ni HDZ-ov gay ministar ne može iznenaditi.
Budući da smo se na osnovu mnoštva optužnica osvjedočili o (ne)stručnosti i (ne)kompetentnosti većine ministara u sadašnjoj Vladi logično je i postaviti pitanje po kojem se kriteriju isti biraju. Damir Habijan je pekao novinarski zanat na varaždinskom radiju gdje se očito ispraksirao pa se u medijima osjeća kao kod kuće.
HDZ ga je kao takvog često koristio u medijskim okršajima te je postao poznat i široj javnosti. Iz ne baš HDZ-u sklone varaždinske izborne jedinice je uspio ući u Sabor. On se očito za svoju poziciju sam izborio. Ostaje pitanje je li Plenković prije nego ga je postavio na poziciju ministra znao za njegove sklonosti ili je ta situacija i njega zatekla, te kako će se iz nje izvući?
Je li Soroš pokorio Poljsku?
George Soroš je jednom rekao kako ima tri problema koja mora riješiti. Prvi je Tramp, drugi Poljska i treći Mađarska. Tramp je prošle izbore diskutabilno izgubio, iako on prijeti ponovnim povratkom i to na velika vrata. Srušio je Soroš i poljsku konzervativnu Vladu. Još mu se opire samo Orban. No, ni u Poljskoj mu sve ne ide kako je planirano.
Nakon niza Tuskovih staljinističkih čistki poljski narod je izašao na ulice poručujući novoj vlasti da neće trpjeti takve nedemokratske poteze. Oni koji se kunu u otvoreno i civilno društvo na najbrutalniji način šire totalitarizam i represiju. Tuskova vlada protuzakonito smjenjuje urednike javnih medija, a uhitili su i bivšega ministra Kamińskog, nekadašnjega čelnika organizacije koja je provodila lustraciju. Eto dakle što Soroševce najviše žulja, lustracija. A sve u ime slobode i ljudskih prava. Zanimljivo da nitko iz ”demokratskog” Bruxellesa ne reagira na Tuskove protuzakoniti dok su u vrijeme vladavine PiS-a i te kako bili glasni i osuđivali izmišljena kršenja vladavine prava.
Sve ovo podsjeća na engleskog filozofa Johna Locka (17. st.) utemeljitelja liberalizma i tolerancije. Živio je vrijeme kada se protestantski anglikanizam cijepao na stotine frakcija. Otac liberalizma tada je izjavio da se kralj treba jednako odnositi prema svim “religijskim strujama” osim prema katolicima. Prema njima treba biti okrutan i nemilosrdan jer su neprijatelji države, rekao je tolerantni Locke. Izgleda kako tada u Engleskoj, tako i danas u Poljskoj i čitavom svijetu.
Piše: Josip Milić