Mostarac Goran Jurić jedan je od 13 nogometaša koji su nastupali i za Dinamo i za Crvenu zvezdu. U Beogradu je proveo tri i pol godine, od 1987. do 1991., u Dinamu četiri godine, od 1996. do 2000. U ovom feljtonu prisjećamo se te hrvatske legende…
Rođen je u Mostaru 5. veljače 1963. godine. S jedanaest godina krenuo je na trening u mlađim uzrastima Veleža 1974. godine. Za klupsku prvu momčad debitirao je 1982. godine. i dres svog matičnoga kluba nosi punih pet godina, do 1987. godine. U dresu Veleža osvojio je jugoslavenski kup u sezoni 1985./86. Iz rodnog Mostara otišao je u ljeto 1987. godine.
Pristupa Crvenoj zvezdi iz Beograda za koju igra do 1991. godine, kako sam kaže, do agresije na Hrvatsku. U četverogodišnjoj karijeri na Marakani osvaja prvenstvo Jugoslavije u sezonama 1989/90. i 1990/91. i kup Jugoslavije u sezoni 1989/90. Igra za momčad Crvene zvezde u Kupu europskih prvaka 1991. godine do finalne utakmice, kada napušta klub. Može ga se smatrati jednim od zaslužnih što je Crvena zvezda 1991. godine osvojila Kup europskih prvaka, piše Dnevno.hr.
Otišao u Španjolsku
Odlaskom iz Beograda, skrasio su u Španjolskoj. Igrao je za Celtu iz Viga od 1991. do 1993. godine, kada dolazi u Hrvatsku. Najprije je igrao u Hrvatskom dragovoljcu iz Zagreba, od 1995. do 1996. godine. Kratko se 1996. godine zadržao u Zagrebu. Prelazi u Croatiju (Dinamo) i igra do 2000. godine. U tom razdoblju osvaja prvenstva Hrvatske u sezonama 1995/96., 1996/97., 1997/98., 1998/99. i 1999/2000. i hrvatski kup u sezonama 1995/96., 1996/97., 1997/98. i 1998/99.
U Japan odlazi 2000. godine i igra do kraja te godine u klubu Yokohama F. Marinos. Krajem godine vraća se Hrvatsku i do kraja sezone 2000/01. nastupa za Zagreb te završava igračku karijeru.
Za reprezentaciju Jugoslavije od 1988. do 1989. godine kao nogometaš Crvene zvezde odigrao je četiri utakmice. Debitirao je 14. rujna 1988. godine u Oviedu, u prijateljskoj utakmici protiv domaće reprezentacije Španjolske koju je Jugoslavija pobijedila s 2:1. Posljednji put jugoslavenski dres nosi u Kuopiju 23. kolovoza 1989. godine u prijateljskoj utakmici protiv domaće reprezentacije Finske s kojom je Jugoslavija igrala neodlučeno 2:2.
Za hrvatsku reprezentaciju je od 1997. do 1999. godine kao nogometaš Croatije (Dinama) odigrao 16 utakmica. Debitirao je u Splitu 2. travnja 1997. godine u kvalifikacijskoj utakmici za Svjetsko prvenstvo protiv reprezentacije Slovenije, koja je s domaćinom Hrvatskom igrala neodlučeno 3:3. Od dresa reprezentacije oprostio se u Zagrebu 9. listopada 1999. godine u kvalifikacijskoj utakmici za Europsko prvenstvo protiv reprezentacije Jugoslavije s kojom je Hrvatska remizirala 2:2.
Sudionik je Svjetskog prvenstva 1998. godine u Francuskoj i osvajač brončane medalje. Na ovom svjetskom prvenstvu, iako je bio u sastavu reprezentacije, u igru nije ulazio zbog ozljede. Kao član reprezentacije dobio je te godine Državnu nagradu za sport Franjo Bučar.
Kad se prisjeća svojih početaka u prvoj momčadi Veleža, ističe velikane mostarskog nogometa. Najprije tri najveće mostarske nogometne legende: vratara Envera Marića, Franju Vladića i Duška Bajevića. Poslije su, kaže, došli Tuce, Predrag Jurić, Kajtaz, Barbarić, Gudelj i ostali, ali mu je od prvog dana bavljenja nogometom jedini uzor i nogometni idol bio Franjo Vladić.
‘U Dinamu raj’
Prelazi u Crvenu zvezdu 1987. godine, iste sezone kad i Robert Prosinečki. Godinu dana prije došao je Piksi Stojković. U te tri — četiri godine Prosinečki i on odigrali su najviše utakmica. U klubu se tad kompletirala jedna velika momčad kvalitetnih igrača, što se potvrdilo uspjesima. Početak srpske agresije na Hrvatsku značio je Jurićev definitivan razlaz s Crvenom zvezdom. Posljednju utakmicu odigrao je u Kupu prvaka protiv Glasgow Rangersa. Uslijedila je stanka i pripreme u Poreču, Nekako je u to vrijeme dobio ponudu Celte iz Viga, no tadašnji trener Zvezde Ljupko Petrović nije htio ni čuti o njegovom odlasku, o čemu je razgovarao s tehničkim direktorom Džajićem. Džajić je i ovaj put dokazao da je iznimno korektan i veliki gospodin. Izašao mu je u susret. Dogovorili su se i Goran Jurić je otišao u Španjolsku.
Unatoč velikoj karijeri, posebno, i zasigurno najveće, mjesto zauzima brončana medalja s hrvatskom reprezentacijom 1998. godine u Francuskoj. lako nije nastupio, dio je vatrenih, velike reprezentacije koja je zamalo pokorila cijeli nogometni svijet.
Sjećamo se njegovih riječi: “Kako mi je bilo u Zvezdi? Fenomenalno! A u Dinamu? E, u Dinamu je bio raj, najljepši dani moje karijere”. Uistinu, legenda hrvatskog nogometa, neće biti zaboravljen…