Piše: Ivan Matić – Nević
Marko Purišić, ti si naš moralni pobjednik u Izboru za pjesmu Eurovizije. Bravo majstore, ponosni smo na tebe. Hrvatsko srebro, zlatnoga sjaja.
Uostalom, imao si više glasova publike, nego “pobjednik ili pobjednica”, Švicarac ili Švicarka, ili dvospolac, bipolaran ili nepolaran. Ne znam kako se ti likovi već identificiraju u ovome ludom svijetu i u pomaknutoj stvarnosti, s protuprirodnim stavovima i praksama života.
Vještičja kruna pobjedniku
Nažalost, glazbeni “stručni žiriji” je presudio, a možda je tako i bolje. (Ne)deklarirana “Irska” vještica, (ne)skrivena sotonistička “diva”, stavila je svome kolegi, pobjedniku Eurovizije, “vještičju krunu”. On je tako “okrunjen” zapjevao svoju pobjedničku pjesmu, koja ni po kojoj kategoriji glazbe može parirati našem Baby Lasagne hitu. Inače, podsjetit ću, “hrvatski” žiri je toj sotonističkoj “Irkinji”, specifičnoj glazbenoj umjetnici, dao – 8 bodova?!
Festival nastranosti i sotonizma
I kad bolje razmislim, možda je i bolje da taj i takav Eurosong – dok ne prođe svoju katarzu, riješi se nastranosti i sotonizma, te se vrati normalnom glazbenom festivalu, kao prije 25 i više godina – ne približava mojoj Hrvatskoj.
Nepoštovani sotonisti i korifeji nastranosti, ovaj put ste se provukli – uz “asistenciju” žirija, vaših glazbenih i životnih trbuhozboraca – pripremite se, sljedeći put će (glasačka) publika do kraja progledati i dati svoje glasove vašim oponentima. I vi, kao i vaše pjesme i scenski nastupi uskoro odlaze u ropotarnicu povijesti.
Marko, ponavljam, ti si naš moralni pobjednik u kaljuži amorala. A sebi prigovaram da sam ispao (opet) naivan vjerujući da se svijet iz svojih opačina i nastranosti mijenja na bolje. No, morat će, prije ili kasnije. Ili nas doslovno – neće biti.
Ponavljam, ovo je bilo prestrašno, vrhunac krađe. Marko je naš pobjednik, malog čovjeka, Hrvata i Europljanina, njega je izabrala publika. No, bezbožni “gremiji” i velike hulje – brižno raspoređeni u žirije u (gotovo) svim državama – imali su lukavi plan. I pakleni plan im se ostvario. Neka im bude. Opet ili još samo ovaj put.
Po onoj narodnoj: “Možeš kako hoćeš čovječe, ali ne možeš dokle hoćeš”. Svatko može biti zao, svatko može učiniti nešto loše i svatko se može tako ponašati, ali nitko ne može to raditi neometano i dovijeka, pogotovo ako time ugrožava druge ili ponižava ili ako vrijeđa (inteligenciju) drugih.
Besramna krađa
Pokrali ste nas, bešćutno ste Marku uzeli pobjedu, i mi to znamo – vama će Bog suditi. Ne mi. Pozdrav. Uživajte. Nećete dugo. Uostalom, Švicarcu/Švicarci pao je nagradni mikrofon prilikom pjevanja “pobjedničke” pjesme i rasuo se u tisuću komadića. Jer ju nije dobio onaj tko ju je zaslužio – Baby Lasagna. Pametnom dosta. Amen.