Od samog početka srpske pobune i agresije na Republiku Hrvatsku Pakrac i pakračko područje bili su jedno od najtežih kriznih žarišta.
Još od ožujka 1991. u Pakracu su u nekoliko navrata intervenirale specijalne postrojbe MUP-a, a potkraj kolovoza i početkom rujna stanje na pakračkom ratištu postao je vrlo kritično. U početku slabe policijske snage pojačane su dolaskom A satnije 105. bjelovarske brigade Hrvatske vojske.
Nekoliko dana nakon zauzimanja položaja, 8. rujna 1991., jedan je vod krenuo improviziranim oklopnim vozilom u izviđanje prema selu Kusonjama. Ondje je naišao na zasjedu postavljenu oko barikade. Transporter je onesposobljen, a hrvatski branitelji sklonili su se u jednu kuću i organizirali obranu.
Odmah je u pomoć upućen dio policajaca s drugih položaja. No branitelji nisu željeli ostaviti brojne ranjenike koje pod jakom vatrom nisu mogli izvući. Budući da više nije bilo prilike za proboj, preživjeli branitelji morali su se predati. Svi zarobljenici i ranjenici su masakrirani te pokopani u masovnoj grobnici.
Tijela dvadesetorice ekshumirana su i pokopana u siječnju 1992. No, time nije završila tragična drama u Kusonjama. Prigodom obilježavanja druge obljetnice masakra 8. rujna 1993. dogodio se novi zločin.
Tijekom polaganja vijenaca u Kusonjama eksplodirala je podmetnuta mina i usmrtila trojicu časnika 105. brigade i ranila još 13-tero ljudi. Četnički teroristi postavili su minu iako je to područje bilo pod nadzorom mirovnih snaga UN-a. Tek nakon akcije Bljesak dio počinitelja dospio je u ruke pravde. (HRT)
B.P.