Nakon sedmogodišnje obnove i konzervacije predsjednik Društva prijatelja dubrovačke starine (DPDS) Niko Kapetanić simbolički je u četvrtak dubrovačkom biskupu Mati Uziniću predao ključ lokaliteta ostataka Crkve svetog Stjepana, koja nije u funkciji od potresa 1667. godine, no obnovljena će služiti u kulturne svrhe u ljetnoj sezoni.
Obnova i konzervacija vrijedna je tri milijuna kuna, a predsjednik DPDS-a Niko Kapetanić rekao je kako je crkvena građevina spašena u posljednji čas jer je tijekom vremena iz nje odnešena kompletna kamena plastika, čak i okviri vrata i prozora.
‘Imali smo ovdje bujnu vegetaciju, a većem dijelu zidova crkve prijetilo je rušenje, posebno u dijelu apside. Znajući njen značaj, odlučili smo da nema čekanja te smo krenuli u obnovu. Ponosni smo na rezultat, jer smo spasili važan kulturni spomenik, crkvu koja je nastala u samim prvim stoljećima grada te je svjedok 1200 godina dubrovačke povijesti’, rekao je Kapetanić.
Biskup Mate Uzinić rekao je kako crkva neće biti u sakralnoj upotrebi, napomenuvši da crkvena građevina nema krov, no moći će se koristiti u kulturne svrhe tijekom ljetne sezone.
‘Hvala DPDS-u koji je omogućio da crkva ima ne samo svoju prošlost, već i budućnost. Kad bude otvorena na jedan će nov način biti u službi javnosti i kulture grada Dubrovnika. Već smo ovdje imali izložbe i pjesničke večeri. Dakle, sadržaj koji je moguć u uvjetima kada nije nužan krov’, rekao je Uzinić.
Predsjednik dubrovačkog Gradskog vijeća Marko Potrebica istaknuo je kako objekt, osim povijesnoga, ima i simboličan značaj jer se u njemu vidi opravdanost postojanja DPDS-a.
‘Ovaj lokalitet mjesto je susreta i dobre suradnje između Grada Dubrovnika, DPDS-a i Dubrovačke biskupije. Riječ je o sinergiji jer su nam zajednički javno dobro, čovjek u središtu svega te interes grada Dubrovnika’, rekao je Potrebica.
Prema arheološkim nalazima, Crkva svetog Stjepana smještena na području Pustijerne u povijesnoj jezgri Dubrovnika, izgrađena je krajem VIII. ili početkom IX. stoljeća. Predstavljala je zadužbinu hrvatskog kralja Stjepana Miroslava i njegove supruge Margarite, koja je nakon Stjepanove smrti kao časna sestra živjela u Dubrovniku, a pokopana je ispred crkve.
Crkvu svetog Stjepana prvi put spominje bizantski car Konstantin Porfirogenet sredinom X. stoljeća, a Filip de Diversis je sredinom XV. smatra važnom i uglednom s brojnim relikvijama. U njoj je 1590. godine s dozvolom pape prva arheološka istraživanja u Dubrovniku izvodio plemić Junije Gradi.
Srušena je u potresu 1667. godine te više nikad nije obnavljana niti je bila u funkciji. Spašene su tek neke relikvije koje se danas čuvaju u dubrovačkoj katedrali. Posljednja istraživanja obavljena su 1927. godine na inicijativu Družbe hrvatskog zmaja, a vodio ih je Nikola Zvonimir Bjelovučić.
A.K.