DOŠAŠĆE
Hrvatski izraz došašće odgovara latinskom adventus i grčkom parousia, a znači dolazak, odnosno došašće. U Grčkoj je ovaj izraz označavao dolazak božanstva u svoj hram, a u dvorsko-političkom rječniku ova je riječ značila prvi službeni posjet neke poznate ličnosti. U spisima prvih kršćanskih pisaca izraz parousia označavao je Kristov dolazak u širem smislu i kao takav je srodan izrazu epiphania.
U zapadnom bogoslužju izraz adventus sve više poprima značenje priprave na Božić. Svetkovanje Božića je nastalo u Rimu 336. godine. Taj tipično zapadni blagdan je bio po važnosti odmah iza Uskrsa, pa bi po sebi bilo razumljivo očekivati da se uza nj odmah stvorilo vrijeme priprave. Međutim, došašće se u Rimu javlja tek u VI. st. Priprava se za Božić bilježi prvo u Galileji i Španjolskoj. Ona se uklapa u pripravu na krštenje koje se u tim krajevima podjeljivalo na Bogojavljenje, tako da je došašće bilo nešto kao “božićna korizma”. Svjedočanstvo o tome susrećemo u spisima sabora u Zaragozi iz 380. godine koji određuje da vjernici revnije dolaze u crkvu od 17. prosinca do Bogojavljanja
.
Danas je prva nedjelja Došašća ili Adventa, razdoblja kada se katolici pripremaju za najradosniji kršćanski blagdan Božić. Čitaju se biblijski tekstovi, više se moli i posti, ide se na mise zornice, a izrađuje se i na stol stavlja adventski vijenac s četiri svijeće.
Svake nedjelje u došašću pali se po jedna svijeća. Adventski vijenac čine dva temeljna simbola – krug i svijeće, odnosno svjetlo. Krug ili prsten bez početka i kraja shvaća se kao simbol vječnosti i vjernosti. Vijenac je u antičko vrijeme predstavljao znak pobjede i u kršćanstvu je postao znak po Kristu dobivenoga spasenja. Zimzeleno granje upućuje na život koji ne prestaje, na život vječni.
Svjetlo svijeća označava dolazeće svjetlo Isusa. Adventske svijeće, izvorno crvene i bijele boje, upućuju na Isusovu žrtvu i pobjedu. Prema jednoj tradiciji, prva svijeća nazvana je prorokova svijeća, druga betlehemska, treća pastirska, a posljednja svijeća anđela. Postupno paljenje svijeća, znak je približavanja Božića.
U vremenu došašća prevladavaju iščekivanje, nada, budnost i čežnja. U pojedinim krajevima u različito vrijeme počinju prave priprave za Božić. U BiH, gdje žive Hrvati, priprema počinje već na dan sv. Katarine Aleksandrijske 25. studenog. Od tada do Božića nema više vjenčanja i većih proslava uz što postoji i izreka: “Sveta Kata zatvara vrata”. Od sutra ujutro počinju svete mise zornice, puku omiljene rane mise gdje se ljudi odriču sna čekajući Isusovo rođenje.
A.K.