Sveti Stjepan Prvomučenik, jedan od sedam đakona izabranih u početcima crkve, prema Djelima apostolskim (Dj 6:5). Njegovo ime na grčkome jeziku znači “kruna, vijenac”. Prema tradiciji iz 5. stoljeća, stefanos je grčki ekvivalent aramejskog kelil (sirsko kelila, “kruna”)…
Katolici diljem svijeta tada obilježavaju blagdan svetog Stjepana, prvog kršćanskog mučenika koji je bio jedan od sedmorice đakona u crkvenim počecima. U tradiciju crkvenog običaja u Hrvatskoj na taj dan se slavi novi početak i čestita Božić svojim bližnjima.
Podaci o Stjepanovom radu i životu zabilježeni su u novozavjetnoj knjizi ‘Djela apostolska’. Nazvan je prvomučenikom jer je bio prvi koji je za Krista posvjedočio svojom krvlju, a danas su njegovi lik i djelo simbol borbe protiv nepravde te oprosta. Njegova svetkovina je svojevrsno prisjećanje na temeljne životne ideale, koji su i danas bezvremenski.
Stjepan se u kršćanskoj ikonografiji prikazuje kao mladić u đakonskoj odjeći, držeći palmu kao simbol mučeništva u jednoj ruci, te kamenom u drugoj. Sveti Stjepan je sve do današnjeg dana zavrijedio poštovanje zbog svoje dosljednosti u življenju i djelovanju. Do kraja svoga života slijedio je i živio za Isusovu riječ, isticao se u čistoći duha i darežljivosti.
Stjepana su židovske starješine lažno optužile da je uvredljivo govorio protiv Mojsija i Boga. Nakon što se on počeo braniti vijećnici su ga izveli izvan grada i pogubili ga kamenovanjem.
Umirući, bilježi Sveto pismo, Stjepan je klicao: ‘Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!’ Sudbina mu je bila vrlo slična Isusovoj. Slavi se kao prvi kršćanski mučenik za vjeru.
Ikonografija prikazuje Stjepana kao mladića odjevena u đakonsku dalmatiku, s mučeničkom palmom u jednoj ruci i s kamenom, znakom ‘oruđa’ kojim je ubijen, u drugoj.
Zbog svoje blizine najvećem kršćanskom blagdanu Božiću, Stjepan se na simboličan način poistovjećuje sa samim Kristom, jer kao što Božić predstavlja Isusov rođendan, tako Stjepanova smrt obilježava njegov nebeski rođendan.
L.K.