U četvrtak, 15.veljače, u Solinu, na inicijativu i u organizaciji Zajednice branitelja HDZ-a “Gojko Šušak”, održana je tribina o Zakonu o hrvatskim braniteljima kojoj je nazočilo oko 150 branitelja , državni tajnik u Ministarstvu branitelja gosp. Ivan Vukić, savjetnik Ministra obrane gosp. Ivica Ušljebrka, Načelnik sektora pravnih poslova Ministarstva branitelja gosp. Ivica Akmadža, predstojnik Područne službe HZMO Split, Župan Splitsko-dalmatinske županije, gradonačelnik Grada Solina, članovi braniteljskih udruga i udruga proisteklih iz Domovinskog rata, te drugi zainteresirani.
Tribina je trajala više od dva sata što pokazuje s koliko se problema susreću branitelji u ostvarivanju prava iz toga Zakona.
Na početku tribine, gosp. Akmadža je u kratkim crtama objasnio promjene u Zakonu i rokove ostvarenja istih.
Slušajući nazočne i njihove probleme uistinu zaboli koliko se laži putem medija servira hrvatskoj javnosti o iznosima mirovina i ostalim pravima branitelja, pa se u javnim istupima pojedinaca spominju samo najviši iznosi za najteže invalide Domovinskog rata. Nitko ne spominje branitelje koji će tek ovim Zakonom doseći mirovinu od oko 3.000 kn, a takvih je puno, što je vidljivo i po zainteresiranosti za ovu tribinu.
Osim iznosa mirovina, pitalo se gdje su u svemu tome djelatne vojne osobe koje su u obrani Hrvatske sudjelovali od početka do kraja Domovinskog rata, većinom u borbenom sektoru, a nisu ranjeni i nisu invalidi i zašto njih nema u Zakonu o braniteljima. Zar oni nisu i branitelji? Naravno, takvi su u mirovinu otišli po Zakonu o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba i policijskih službenika.
Gosp. Akmadža je rekao da je Ministarstvo branitelja iniciralo i organiziralo više sastanaka sa Ministarstvom obrane , MUP-om , Ministarstvom financija i HZMO naglašavajući ovaj problem.
Još neki sudionici tribine, umirovljeni časnici, branitelji bez invalidnosti , upozoravali su na ovu nelogičnost. Časnik u mirovini, branitelj sa preko 1600 dana borbenog sektora ima mirovinu 2.790 kn.
Nadalje, pojavilo se pitanje stambenog zbrinjavanja branitelja bez invalidnosti. Problem je sa i onima koji su ranije digli kredite i kupili stan, te se sada računaju kao stambeno zbrinuti iako imaju još i po 20 godina otplate kredita. I oni se pitaju jesu li bili branitelji osim što su djelatne vojne osobe.
Bilo je dosta i drugih pitanja, a na jedno je reagirao i Župan Blaženko Boban koji je jednom branitelju iznio podatke koliko je i grad Solin uradio za njegovo zbrinjavanje mimo Zakona o braniteljima, te da moramo biti svjesni svojih mogućnosti.
Državni tajnik Vukić je napomenuo da se ovim Zakonom pokušalo riješiti najugroženije slučajeve branitelja sa minimalnim mirovinama, u okviru povećanja novčanih sredstava za Ministarstvo branitelja. Također, povećana su sredstva za stambeno zbrinjavanje u Proračunu za ovu godinu.
Bilo je prigovora i na rad Ministarstva branitelja i njegovih djelatnika, posebno nemogućnosti kontakta sa odgovornim osobama . Jedan branitelj je pričao o svom iskustvu i neodgovaranju na njegovih 20-ak mail-ova. Državni tajnik je zamolio da ga se obavijesti o takvim slučajevima kad branitelji imaju problema u kontaktima sa odgovornim osobama u Ministarstvu branitelja.
Svima je jasno da ni jedan Zakon neće riješiti pojedinačne i baš sve slučajeve, ali upravo u rješavanju takvih problema se vidi uspješnost administracije ili suhoparno birokratsko provođenje Zakona. Svaki branitelj je slučaj za sebe, sa svojim problemima i mnoge takve nije moguće gledati samo kroz članke Zakona, već zaslužuju pažnju odgovornih osoba. Oni su to zavrijedili svojim sudjelovanjem u Domovinskom ratu i žrtvom koju su podnijeli , omogućivši današnjoj administraciji siguran i dobro plaćen posao.
Moram priznati da mi u ušima odjekuje rečenica kad branitelj pita prisutne, kome da se obratim za metar konopa budući da imama četvero djece, žena ne radi, a primanja su mi cca 2000,00 kn, nije li to žalosno.