DANSKA princeza Mary je, poput mnogih svojih sunarodnjaka, velika ljubiteljica bicikala. Dansku stoga nije iznenadila fotografija na kojoj svoju djecu u vrtić vozi biciklom, i to po snijegu i niskim temperaturama.
Danska princeza ne odvozi skupocjenim automobilom svoju djecu u školu, nego biciklom. Dansku stoga nije iznenadila fotografija na kojoj svoju djecu u vrtić vozi biciklom, i to po snijegu i niskim temperaturama. Mary je i sjajan primjer svojoj djeci i brojnim roditeljima, i trebala bi poslužiti i kao primjer rastrošnim hrvatskim političarima koji bez skupocjenih automobila ne idu ni na wc.
U Danskoj nije poželjno isticati se, a to potvrđuje mnoštvo argumenata i činjenica iz knjige “Danski odgoj djece” koja govori o tome što ‘najsretniji’ ljudi na svijetu znaju o odgoju sposobne djece.
Analizirajući i uspoređujući brojna svjetska istraživanja s danskom usredotočenosti na igru, suosjećanje i društvene vještine, autorice su zaključile da su Danci izdvojili najvažnije elemente odgoja.
Za primjer nam može poslužiti da svako dijete s poteškoćama u razvoju ima barem jednog asistenta u nastavi a ponekad se o djetetu brine čitav tim stručnjaka, ovisno o razini poteškoća, što je između ostalog zato što ne proživljavaju veće društvene, političke i ekonomske potrese.
U Danskoj se ne voze skupi automobili, a bicikl je u Danskoj simbol pozitivne energije i zdravog duha. Jedna je od ekološki najosvještenijih zemalja svijeta kao što se može zaključiti i izraziti su pobornici zdravog života i boravka na zraku. Mnogi danski vrtići imaju mogućnost boravka u prirodi, a djeca čak i zimi dane provode vani i trčkaraju po šumi.
Međutim u hrvatskoj je sve posve drugačije I TO JE POSTALA NORMALNA POJAVA
Političari sa raznog političkog i ideološkog spektra u hrvatskoj, ne prezaju od tog da na račun poreskih obveznika putuju u najluksuznijim skupim automobilima, često i na izmišljena “službena putovanja”, kao što to rade neki koji su putovali u Makedoniju, Dubrovnik, a sve to sa luksuznim limuzinama koje im je priskrbio siromašni hrvatski poreski obveznik. No, oni na to ne obraćaju pozornost već idu i još dalje.
“Naime, neki su se dokoni mladi i tek uvučeni u političke vode, a poslije navučeni na “moć” znali drznuti i naručivati najskuplje mobitele, oprezno pri tom birajući čak i boju mobitela i tableta, iPhone 10, koje, zamislite samo ovo,navodno nisu niti vratili u ministarstva u kojima su radili. Navodno je među takvima i nadobudni Bojan Glavašević, bivši djelatnik i glavni pobočnik bivšeg ministra hrvatskih branitelja Matića, koji je po nekim “kuloarskim pričama” zajedno sa Matićem navodno oštetio državni proračun za nekih 37 000 kn.(trideset i sedam tisuća kuna!?)jer navodno nije niti vratio specijalno za njega naručenu tehnologiju!? “Pa onda, i navodno putovanje u New York iz nekih njegovih osobnih razloga i tako redom,a sve to plaća siromašni hrvatski narod”!?…
O ostalima je nepotrebno trošiti riječi
Skupi restorani, skupe limuzine, skupa odijela itd, sve je to nažalost dio hrvatske političke svakodnevnice, uz nijeme promatrače, hrvatske poreske obveznike koji jedva sklapaju kraj s krajem da bi preživjeli. A da ne govorimo o tom da se odvoženjem svoje djece u vrtiće i škole neki hrvatski državni dužnosnici koriste službenim automobilima, kao da su njihovi privatni a ne državni i opet sve na teret hrvatske sirotinje. Upravo s toga se iz usta velikog broja svih političkih govornika može čuti onaj hvalospijev; Hrvatska je obećana zemlja. Hrvatska je najljepša i najdivnija zemlja velikih mogućnosti. Da, ali kako za koga. Za hrvatsku sirotinju zasigurno NE.
T.Horvat