Obitelj nestalog generala HVO-a i HV-a, Vlade Šantića prošle godine se obratila javnosti priopćenjem. Danas prenosimo isti tekst, jer se ništa po tome pitanju, nažalost, nije učinilo.
Podsjećamo kako je s 8. na 9. ožujka 1995. godine u Bihaću, u godini kada je okončan rat u BiH, pod nikada razjašnjenim okolnostima i nepoznatog motiva iz Stožera HVO – a odveden od strane pripadnika tzv. Armije Republike BiH u Motel Sedra na lokalnu proslavu Dana žena general Hrvatskoga vijeća obrane (HVO) i Hrvatske vojske (HV-a) Vlado Šantić.
Očevidci su tijekom dvije neuspješne istrage posvjedočili i povrdili kako je general Šantić, nakon što su on i njegova pratnja razoružani, te tragične noći 8. ožujka 1995. godine u Motelu Sedra brutalno premlaćen i odveden u nepoznatom smjeru.
Od tog trenutka našem suprugu i ocu se gubi svaki trag, a mi članovi njegove obitelji: supruga Jagoda, kćerka Ivana i sin Duje pune 22 godine tragamo za istinom i pravdom uz upit: Gdje je završio naš Vlado, tko je odgovaran za njegovo stradavanje i hoće li nalogodavci i počinitelji ratnog zločina odgovarati pred sudskim institucijama Bosne i Hercegovine.
Ne postoje riječi kojima se može opisati agonija, muka i frustracija kroz koju naša obitelj iz dana u dan prolazi.
Onemogućeni u nastojanju da doznamo što je bilo s našim ocem, tko je digao ruku na generala HVO-a i HV-a koji je časno branio svoj dom i puk Bihaća i Krajine od agresora, kucali smo i dan danas kucamo na sve adrese, počevši od lokalnih, županijskih sudova, državnoga tužiteljstva, Federalne uprave policije.
Nažalost, do danas samo svjedočimo obeshrabrenju i poniženju jer sve pokrenute istrage, pisma predstavnicima izvršne i sudske vlasti u BiH i susjednoj Republici Hrvatskoj, međunarodnoj zajednici u BiH, brojna TV i radijska gostovanja, intervjui Duje Šantića, sina nestalog generala Vlade Šantića kao i mirni prosvjed prošle godine, 8. ožujka ispred mostarske Kosače u organizaciji Udruge maloljetnih dragovoljaca Domovinskoga rata HZ HB nisu urodili plodom niti je obitelj našla svoj smiraj.
Želja nam je samo jedna. Dostojno pokopati zemne ostatke našega supruga i oca generala Vlade Šantića, jer mi smo zločincima oprostili. Nismo zaboravili, ali oprostili jesmo. To je jakost velikih, to je kršćanski, donosi, Dnevnik.ba.
Na koncu uz poruku kako nema istinskog procesa pomirenja u BiH i njezinog europskog puta sve dok se ne otkrije sudbina nestalih i ne procesuiraju ratni zločinci želimo kazati kako smo ponosni na našeg supruga i oca generala HVO-a i HV-a Vladu Šantića.
Naš ponos je tim veći što smo duboko svjesni činjenice što se naš suprug i otac od samog početka Domovinskoga rata i bez zadrške stavio u službu obrane obitelji, doma i svog, ljubljenog hrvatskog naroda.
Njegova žrtva je veličanstvena i temelj budućnosti današnjih generacija. – Navik on živi ki zgine pošteno.