Zločini nad Hrvatima zbili su se i u Poljicama, Mišljenovcu, Jasenovači, Donjem i Gornjem Lapcu, Velikom i Malom Bubnju koja su bila pod upravom iste župe. U četničkom ustanku stradavaju tad i žitelji s tromeđe Like, Dalmacije i Bosne, Drvara i okolice, Bosanskoga Grahova i okolice. U Drvaru je ubijeno 300 Hrvata, Bosanskom Grahovu 62, odnosno u župi 568 osoba, a u Krnjeuši 130 ljudi hrvatske nacionalnosti.
Poput kanibala, pak, četnici đenerala Draže iz vlaka su u postaji Vagnju izveli hodočasnike s proslave blagdana Svete Ane, pogubli ih i bacili u jamu Golubnjaču kod Drvara. Katoličkoga svećenika don Jurja Gospodnetića vezana su vodili Bosanskim Grahovom, a potom doveli u Srb, gdje su ga pekli na ražnju…
Nakon što su prošle godine istoga nadnevka, zlokobnoga 27. srpnja u organizaciji Ministarstva branitelja hrvatskoj majčici zemlji na Dabinu vrhu u Brotnji kod Srba i u općini Gračac, vraćeni ostaci zvjerski ubijena 24 civilna člana obitelji Ivezića, komemoracija je održana i u petak. Na ovaj skup 77. „obljetnice stradanja 24 civilne žrtve ustanka 27. srpnja 1941.“ članove 38 ogranaka „Hrvatskoga domobrana“ u cijeloj državi i druge domoljubne organizacije pozivali su zadarski nastavljači stoljeće i pol duge tradicije hrvatske oružane sile, vojske najljepšega imena u svijetu. I ponovo, još jednom prikriveno, nisu precizirali čijega ustanka i protiv koga srpskopravoslavnih hajduka, državljana NDH protiv Hrvata i njihove države. Tako je ove godine već održano niz parastosa i sjećanja u Srbima mitskom Jadovnu, kod Šaranove jame, čije održavanje neutemeljeno forsira izvjesni banjalučki anonimac Dušan Bastašić, bilo je i u Banskom Grabovcu i Krstinji gdje slave dan borca 4. srpnja (?’), a ponovilo se, eto, i u u Boričevcu, općina Donji Lapac. Misa zadušnica održana je u crkvi Rođenja BDM u Boričevcu, uz blagoslov grobnice žrtava Hrvata iz roda Ivezića. Premda nije neprimjereno spomenuti, sve troškove snosi državni proračun Republike Hrvatske, te budžet jedinice regionalne samouprave, Zadarske županije. Suludo je, licemjerno i svjesno protuhrvatski, nacionalno izdajnički, s očiglednom namjerom političke vrhuške da se svidi potomcima dušmana koji svojim lažima prikrivaju zločine. U slučaju Banskoga Grabovca, u čijem su šumskom kompleksu Jelik iza 1945. nasljednici terorističkih i zločinačkih bradonja s petokrakom na kapi masovno likvidirali sve njima nepoćudne (Hrvate!), nije naodmet spomenuti da su do srpnja 1941. Vasilj Gaćeša i Nikola Demonja tada još bili klasični šumski hajduci i odmetnici, četnici.
Bivši četnici narodni heroji Jugoslavije
Sve do fiksacije 28. rujna 1941., kad su, tvrde, polagali prvu partizansku zakletvu s Hrvatima Vlade Janića Cape i tad se počeli nazivati partizanima. Ubijali su druge i drugačije na slavu kralja i otadžbine, da bi potom, skinuvši zlokobnu kokardu (opet protiv Hrvata) postali narodni heroji jugoslavenske federacije?! Slično je i u slučaju ličkoga Srba i proslavljenoga četnika Đoke Jovanića, važnoga druga Šeste ličke, generala JA i narodnoga heroja. Premda je s povijesnoga stanovišta i istine sve jasno, Hrvati i dalje, još tamo od nasljedne Sanaderove premijerke Jadranke Kosor, prešutno slave obljetnice onih koji su ih bešćutno i genocidno ubijali kao kolonijalni osvajači. Kosorova je prije jednoga desetljeća ishodila preko 3,2 milijuna kuna državnoga novca za popravak spomenika srpskoga ustanku u Srbu. A Zrinka Ćorić, dopredsjednica „antifašističkih boraca i antifašista Petrinje“, opetovano je davila strpljive slušatelje „kako su danas ovdje da se suoče s istinom…“ Isitnom, možda, ali uporno i nametljivo jednostranom, dodajemo. Spomen-obilježje civilnim žrtvama Drugoga svjetskog rata u Banskom Grabovcu (1285.?) ima svojstvo kulturnoga dobra, reče Z. Ćorić. „Samo tako se čuva povijest, identitet i dostojanstvo naroda…“, kazala je prva „antifa“ grada koji je teško stradao upravo od crvenih fašista pola stoljeća kasnije. Slična trabunjanja ponovio je i Pupovčev državni antifašist Franjo Habulin (koji brižno čuva Plenkovićevu koalicijsku većinu – op.a.), te izaslanik Srpskog narodnoga vijeća Bogdan Rkman, ratni huškač rugalica i poratni dožupan u Sisačko-moslavačkoj županiji. Habulin je govoreći o pripremi referenduma, ponovio nimalno istinitu tvrdnju Andreja Plenkovića da bi njegova realizacija odvela Hrvatsku 77 godina unatrag.
Svećenik na ražnju u Srbu
Kad je riječ o Brotnju, čije su članove šest obitelji Ivezića, ukupno 37 osoba s dvanaestoro djece u dobi od tri do četrnaest godina smaknuli četnici i bacili u obližnje jame na Dabinu vrhu ( gdje dotad bila katolička kapela i groblje – nap. a.), u Srpskom Klancu i Golubinki. Zločini nad Hrvatima zbili su se i u Poljicama, Mišljenovcu, Jasenovači, Donjem i Gornjem Lapcu, Velikom i Malom Bubnju koja su bila pod upravom iste župe. U četničkom ustanku stradavaju tad i žitelji s tromeđe Like, Dalmacije i Bosne, Drvara i okolice, Bosanskoga Grahova i okolice. U Drvaru je ubijeno 300 Hrvata, Bosanskom Grahovu 62, odnosno u župi 568 osoba, a u Krnjeuši 130 ljudi hrvatske nacionalnosti. Poput kanibala, pak, četnici đenerala Draže iz vlaka su u postaji Vagnju izveli hodočasnike s proslave blagdana Svete Ane, pogubli ih i bacili u jamu Golubnjaču kod Drvara. Katoličkoga svećenika don Jurja Gospodnetića vezana su vodili Bosanskim Grahovom, a potom doveli u Srb, gdje su ga pekli na ražnju. Užas neprihvatljiv zdravu razumu tim je gori kad se doda da je muke svoga sina morala pod prijetnjom četničke kame promatrati i starica majka. T
Napisao: Josip Frković