„Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: ‘Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam:
što god zaišteš od Boga, dat će ti.’ Kaza joj Isus: ‘Uskrsnut će brat tvoj!’ A Marta mu odgovori: ‘Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.’ Reče joj Isus: ‘Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?’ Odgovori mu: ‘Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!’“ (Iv 11, 20-27)…
Sveta Marta, sestra Marije i Lazara, rodom je iz Betanije nedaleko od Jeruzalema. Otac i majka brzo su im preminuli, i podijelili baštinu: Lazaru je pripala kuća na Maslinskom brdu i mnoga polja oko Jeruzalema, te tri djela kuće i posjeda u Betaniji, a Mariji vila i posjed u lučkom mjestu Magdali uz Galilejsko jezero.
O svetoj Marti u Evanđelju Svetog Luke o njoj piše ovako: „Dok su oni tako putovali, uđe on u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: „Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.“ Odgovori joj Gospodin: „Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.“ (Lk 10, 38-42).
Isus time nikako nije želio zanijekati vrijednost svakodnevnih kućanskih poslova kojima se tolike žene bave, baš kao niti rad kojim muževi priskrbljuju hranu, odjeću i sve ostalo što je potrebno njima i djeci, već je samo htio uspostaviti stanoviti poredak vrijednosti. Prije svega treba tražiti Kraljevstvo nebesko i pobrinuti se za potrebe duha: u svjetlu toga traganja, i sve ostalo dobiva smisao.
U Evanđelju Martu susrećemo još i kada je umro njezin brat Lazar. Znajući kako se Isus približava Betaniji, kako bi se oprostio od preminulog prijatelja, trči Mu ususret. Iako joj je srce u komadićima, ne može samo stajati skrštenih ruku. I u ovoj se tuzi otkriva njezin poduzetni značaj.
„Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: ‘Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.’ Kaza joj Isus: ‘Uskrsnut će brat tvoj!’ A Marta mu odgovori: ‘Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.’ Reče joj Isus: ‘Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?’ Odgovori mu: ‘Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!’“ (Iv 11, 20-27)
Koliko god zauzeta i poduzetna bila, vjere joj ne manjka. Upravo je njena jednostavna, ali nepokolebljiva vjera i navela Isusa na čudo. I tako je Lazar bio vraćen u život.
Prema predaji Marta je bila jedna od prvih misionarki na području južne Galije (današnji Marseille, Francuska). Preminula je oko godine 80.
Svetu Martu zazivaju kod krvarenja i kuge, a zaštitnica je kuharica, domaćica, služavki, gostioničarki, konobarica, batlera, hotelijera, pralja, samaca, dijetetičara, putnica, slikara, kipara, upravitelja bolnica, domaćih životinja te mnogih biskupija, naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Šišinec kod Lekenika, Bijaći kod Kaštel Štafilića, Plano kod Trogira).
L.K.