Ustanak iz Srba i Drvara, koji je započet navodno protiv vlasti NDH, bio je u stvarnosti etničko čišćenje i genocid nad Hrvatima. Dokaz tome je i suradnja srpskih ustanika s fašistima iz Italije, s kojima su čak potpisali i ugovor u Otriću...
Na današnji dan 1941. dogodilo se paljenje crkve u župi Krnjeuša kod Bosanskog Petrovca u čiji su plamen bačena trojica sjemeništaraca, od kojih je najmlađi imao samo 12 godina. Tih dana Srbi su ubili u Krnjeuši 250 civila, a veliki broj njih je bačen u vatru zajedno sa sjemeništarcima.
Katolička crkva u Krnjeuši je 9. kolovoza 1941. zapaljena i izgorjela. Tom prilikom ubijeni su i bačeni u goruću crkvu i sjemeništarci koji su pomagali župniku u pripremi proslave pedesete obljetnice od osnutka župe „Uznesenja Blažene Djevice Marije” u Krnjeuši.
U plamen zapaljene crkve živi su bačeni Jure Tomljenović s Prkosa, Ilija Poplašen iz okolice Jajca i najmlađi od njih 12-godišnji Ivica Skender, koji je tek bio završio I. razred gimnazije u Travniku. (Don Anto Baković: „Svećenici žrtve rata i poraća”, Zagreb 1994.).
I to je valjda taj antifašizma i dio borbe protiv “ustaša”…
U nesretnoj Krnjeuši nastalo je pljačkanje i paljenje hrvatskih trgovina i kuća, a onda ubijanja, silovanja… Krnjeuška stratišta bila su: katolička crkva (zaklano i bačeno u vatru oko 250 Hrvata), kuća Tomičića i kuća trgovca Dudeka u koje su bacali ubijene, poklane, neke polužive ili žive u vatru.
Slično se događalo i na drugim mjestima na kojima su žrtve zatečene.
U knjizi J. Jurjevića navedena su imena 232 žrtve s područja župe Krnjeuša kojima je kasnije dodan još određen broj žrtava čije podatke su pokupili drugi istraživači i svjedoci zbivanja.
Dok još nisu bili poznati puni razmjeri krnjeuškog pokolja, navođen je podatak da je od tada poznatog broja od 190 žrtava bilo 35-toro djece do 7 godina, 14 od 8 do 12, zatim 72 žene, od kojih su četiri bile pred porodom. Preživjeli stanovnici raselili su se diljem Hrvatske: oko Bjelovara, Križevaca, Virovitice, po Slavoniji do Osijeka i Županje.
Zagrebačka grupacija potomaka žrtava Krnjeuše osnovala je početkom 2000-ih svoju udrugu pod imenom: „Zavičajna udruga Krnjeuša, kolovoz 1941. godine”. Jedino su ostala sjećanja preživjelih i dokumenti iz tog razdoblja sabranih u mnogim knjigama i zapisima.