DOMOVINA SRCE HRVATSKO POBJEDNIČKO
Drvo koje raste u sjeni drugoga
Maleno je i zakržljalo, savija se,
Samo uvijek ostaje pitanje.
Možda ono u sjeni odbija rast zar ne ?
To nije stvar sa Hrvatskom , ma koliko
Zasjenili je , mi smo generacije pobjednika
A svijet voli pobjednike.
I nikada nikom nećemo biti sjena,
Na kraju za izvor sunčeve svjetlosti borili smo se.
Razorili su sve,al srce Hrvatsko ne!
To srce Hrvatsko dobro pamti,
One koji su sjenu bacili na njene svjetlosne izvore.
One koji su je uprljali svojim prljavim riječima,
One kojima ona ni danas nije svetinja.
Da sad ne nabrajam sve,takvih je i previše u Hrvatskoj zar ne,
Srce Hrvatsko kršćansko je
I opraštat zna,zaboravit ne,
Al doista ne,nikada!
Jel to srce Hrvatsko krvarilo je,
A zato nisu imali pokrića,ne!
Sa 17 godina prekinuto mi odrastanje,
I meni i mojim sestrama iz rata,
Nije ostalo mjesta za maštanje,
Raplinulo se u milijune komadića
Novih granatiranja,raznih minobacača.
A srce Hrvatsko pobjedničko je i ako je pokušano
Biti slomljeno ,zgaženo,poniženo i ako nam pokušavaju,
Nametnut stav gubitničke generacije , to je pucanj u prazno,
Od pobjeda naših bitaka , kada se srcem branila Domovina,
Još na daleko odjekuje od Velebita do Biokova sve do ravne Slavonije.
No ipak i ako su se strašne borbe vodile ,
Borbe u kojima mi nosimo slavu pobjede.
Rušili su pred sobom sve ostavili i crkve i domove,
Sve u zgarištu,a opet izdiglo se,ko’ Fenix iz pepela zar ne ?
Osta pusta stvarnost surovoga rata,i ona naša dobra stara,
Brat uz sestru,sestra uz brata!
Srce Hrvatsko ogromno pobjedničko rekla bih,
Snili smo te Domovino.
U svakoj pori kože svoje,u svom srcu hrvatskom,
Nosili i onda i sada,naše tri Hrvatske pobjedničke boje.
Ne spominju nas,ne vole kada se o nama priča tko zna,možda se i boje,
Onih pet posto braniteljica,prijateljica,sestrica,
Vratili smo ponos u srce Hrvatske Domovine svoje,
Pamtite nas!
Jer u našim se imenima srca Hrvatska broje,
’91. i mi smo pobjednička generacija koja je stvarala ime Domovine svoje!