Lopov je lopov, mafija je mafija, kukolj je kukolj a žito je žito.
Tako je to i tako je oduvijek bilo, samo što je problem u tomu kako odvojiti žito od kukolja a da pri tomu strada što manje mladica žita.
No, u jedno sam sasvim siguran: da se o ovoj zemlji vodilo računa, da su dosadašnje garniture na vlasti imale minimum časti, poštenja i odgovornosti za Hrvatsku, njezin narod i građane, “Gazda” nikad ne bi ni došao u priliku postati ono što jeste.
Da smo pravna država, “Gazda” ne bi dobio ni priliku uteći u London (nakon što je velikodušno “poklonio” Hrvatskoj svoje carstvo – pred kamerama i onako pompozno), nego bi ga zaskočili specijalci u njegovoj vili, pa ruke na leđa, glava dolje i dalje kako to već ide. Jednaki tretman imali bi i svi njegovi suradnici – svatko tko je pod sumnjom da mu je svojim činjenjem ili nečinjenjem omogućio lopovluk i malverzacije. A to jako dobro znaju i DORH i USKOK i MUP. Znaju tko je tko u ovoj zemlji. Nismo Kina od milijardu i pol stanovnika da se ne mogu evidentirati mutikaše, lopovi i profiteri.
Dakle, da su tijela izvršne vlasti radila svoj posao, ne bismo imali trakavicu koja traje mjesecima – oko izručenja. I ovog medijskog cirkusa koji prelazi sve razumne granice. “Gazda” bi već odavno “propjevao” i rekao sve (“što zna i ne zna” – kako je nekad u vrijeme komunizma govorila “Služba” zadužena za čuvanje režima), a i društvo oko njega. Kako i zašto je pušten da pobjegne, to je za sada enigma, ali idemo od sadašnje situacije, jer ono što je prošlo izmijeniti se ne može.
Ova gorka pilula koju moramo progutati ima svoje lice i naličje. Na jednoj strani medalje zrcali se lik “uspješnog gospodarstvenika” koji je u Hrvatskoj napravio “bum” i u samo nekoliko godina uspio iz vrlo skromne startne pozicije stvoriti gospodarsko carstvo u pravom smislu riječi. Živjelo se na visokoj nozi, gradilo se vile i bazene, kupovalo zrakoplove i helikoptere, zauzimalo čitave otoke na kojima su se baškarili “Gazda”, njegova obitelj i povlaštena svita, “Gazda” je financira izborne kampanje, organizirane su faraonske fešte (vjenčanja, rođendani itd.), kupovali su se dvorci… I te opskurne prispodobe s njime u glavnoj ulozi punile su naslovne stranice tjednika, “Gazdu” se slavilo kao “spasitelja” i “dobrotvora”, predsjednici države i Vlade (o drugim nižim dužnosnicima da i ne govorimo) padali su ničice pred njim…
A gdje su sad!?
Gdje je ta bagra, taj lopovski nakot, ta mafijaška kamarila koja je omogućila da Hrvatska postane talac Ivice Todorića i njemu sličnih megalomana!? Zašto i oni nisu u Remetincu!? Nisu li već odavno trebali (ako ništa drugo) završiti na stupu srama, na javnom popisu, prozvani i obilježeni kao potencijalni osumnjičenici u “aferi Agrokor”!?
Zar hrvatska javnost nema pravo znati zbog koga nam danas djeca odlaze tražiti koru kruha po bijelom svijetu!? Zar nema pravo znati tko su ti stvarni ratni profiteri koji su na krvi naše mladosti stjecali bogatstvo dok su naši najbolji sinovi ginuli!?
Crimen koji na duši nose “Gazda” i svi oni koji su ga stvorili NIJE OBIČNI KRIMINAL! Grijeh je to prema Bogu i ovom narodu! To je grijeh grijehova! To je najgori i najbezobzirniji vid pljačke, lešinarenja u jednoj zemlji koja je krvarila u ratu i borila se za preživljavanje!
Zato ovaj narod ne može čekati da ih stigne Božja kazna.
Bagru u zatvor! Sve redom! Tko god je krao i omogućio lopovluk! Oduzeti imovinu i osuditi na tešku robiju, ali tako da ostatak života provedu radeći najteže poslove – onako kako se to u uređenim zemljama postupa prema najtežim kriminalcima.
I tu nema lijevo-desno, nema stranke, nema ideologije! Lopov je lopov, zločinac je zločinac!
Narod čeka pravdu. Građani ove države očekuju istinu o svemu i zaslužene kazne za SVE krvopije koji mu krv sišu od 1990. do danas.
Bez izuzetka i povlastica. “Gazda” nije bio sam i nije kriv za sve. On je samo koristio slabosti sustava i veze s moćnicima. Svatko neka položi račun za svoja nedjela.
ISTINU NA SUNCE!
Piše-Zlatko Pinter