Već se dulje vode žestoke rasprave o štetnosti zračenja odašiljača koje operatori kod nas postavljaju, čini se, gdje god žele. Ima ih blizu vrtića, škola, gusto naseljenih mjesta… Novac i obostrani interesi nadjačali su važnost zdravlja naroda…
Operatori u Austriji dozvole za odašiljač prikupljaju godinu dana, u Francuskoj dvije. U Hrvatskoj dozvolu dobiju za samo dva mjeseca, a odašiljače postavljaju gdje god se sjete, pa i pokraj prozora spavaćih soba. I uporno ponavljaju kako njihove studije dokazuju da zračenja nisu opasna.
Hrvatska udruga za zaštitu od elektromagnetskog zračenja zauzima se za jednake standarde kod postavljanja baznih stanica kao u drugim zemljama Europske unije, prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije.
Teleoperatorima trenutačno na ruku idu naši zakoni. Bolje reći, nepostojanje zakona. Naime gradnju bazne stanice omogućuje Pravilnik o jednostavnim građevinama. No taj pravilnik onemogućuje gradnju repetitora ako je to zabranjeno ili suprotno Prostornom planu. Lokalna samouprava dakle ima mogućnost postaviti uvjete izgradnje baznih stanica. Ali!?
U Hrvatskoj su dopuštene razine zračenja u skladu s preporukom Međunarodne komisije za zaštitu od neionizirajućeg zračenja iz 1998. Tada je u Hrvatskoj bilo manje od 400 000 korisnika mobitela, a danas je njihov broj jednak broju stanovnika. Kad tomu dodamo računala i tablete, vidimo da je preporuku pregazilo vrijeme.
Bazne stanice i repetitori postavljaju se na sve strane bez stručne kontrole i količine zračenja od kad su operateri došli u Hrvatsku. Međutim je ovo prevelik posao koji donosi enormne zarade -pa se od lokalnih zajednica sve do vrhuške politčkih struktura koje o tom ne/odlučuju nitko ne želi suprostavljati nečem što je od obostrane koristi.HRT
D.K.