Na Bleiburgu, bila je Golgota,
Kalvarija Hrvatskog nam roda,
ugasilo se, tisuće života…
i krv se je, lila kao voda !
Tretirani i gonjeni k’o stoka,
tvrdim bičem i kundakom u leđa,
u jame su bacani s visoka,
i psovani, svim što ljudskost vrijeđa.
Od batina tijelo bolno kleca,
od bolesti, od žeđi i gladi !
Križnim putem padala su djeca,
padali su i stari i mladi !
Na zemlju su padali k’o sjeme,
jer zlotvori u naroda ime,
sudili su, metkom im u tjeme…
bahato se ponosiše time.
Sudile im sluge crnog vraga,
Ti ćeš njima, oče sa visine !
Hrvatska im nije bila draga,
i znali su dobro, što to čine !
Hodali su za milost ne proseć’,
teškom mukom po blatu i vodi,
križ svoj, uz molitvu noseć’,
kao i Krist što se za nas rodi.
Pa su oni što gone i tuku,
čudili se kako durat’ mogu,
kako takvu mogu trpjet’ muku
i u svemu još se molit’ Bogu !
Razumjeli nisu što ih vodi,
jer u Krista ne imaše vjere,
a za grijehe njihove se rodi,
svojom krvlju zloće da im spere !
Ivan Pajdek / Kamenjar.com