Treća nedjelja adventa u kršćanskoj starini zvala se Radosna nedjelja po početnim riječima ulazne pjesme: Gaudete – Radujte se!…
Dobro znamo da se radost ne može kupiti; ne može se ni zapovjediti, ali mogu se stvoriti preduvjeti koji vode u radost u Gospodinu. Kršćanska radost je unutarnja radost: ona je u srcu koje je pohodio Gospodin, koje je izliječio Gospodin, u srcu koje je, uz Božju pomoć, upoznalo pravi put kojim mu je ići.
Vrijeme Došašća jest pokorničko, ali i slavljeničko, vrijeme radosti i priprema za Božić. S vremenom je Došašće postalo spoj pokorničkih sadržaja i vrijeme radosti i iščekivanja. Tako i ova nedjelja navješćuje radost koja je pred nama – Bog je pohodio svijet u Isusu Kristu.
U Bibliji se o radosti govori na više od 300 mjesta. Mnogi vjernici podcjenjuju značaj radosti, često ne razumijevajući što ona točno jest. Radost ne znači da se uvijek smiješimo i da smo uvijek sretni. Ona ne ovisi o okolnostima svakodnevnice i zapravo je najuočljivija kad nam je najteže. Za kršćanina radost ima temelj u životu, smrti i uskrsnuću Isusa Krista. U Došašću radosno iščekujemo Isusovo rođenje upravo zato što znamo tko je to djetešce i što će ono učiniti za nas. To je dijete naše spasenje.
U Došašću se na poseban način izmjenjuju povijesnost naše vjere i njezina usmjerenost na budućnost. Naš je Bog uvijek istovremeno i onaj koji je došao i koji tek dolazi. On je zapravo, na neki način, uvijek tu, a mi ga neprestano iščekujemo. Zato što znamo koga i što iščekujemo, jer nam je to On sam objavio – moramo biti radosni. Pa Bog je došao među nas! I opet će doći! Doista, približilo se naše spasenje.
L.K.