Samoubojstva hrvatskih branitelja teška su tema koju društvo najčešće zaobilazi. Podaci na tu temu teško su dostupni i provjerljivi, a do sada je o njoj izašla tek jedna studija – 2015. “Samoubojstva hrvatskih branitelja u Zagrebu i Hrvatskoj”. Autori, psiholog Zoran Komar i psihijatrica Elvira Koić u njoj su naveli strahovit podatak da su od početka Domovinskog rata 1991. godine do kraja 2014. godine ruku na sebe digla čak 2734 hrvatska branitelja, a do danas je vjerojatno ova brojka prešla 3 tisuće branitelja. Priču jednog od njih, Dražena Žgele, u knjizi „Poginuli branitelji u Domovinskom ratu Pakrac – Lipik“ donio je profesor Stjepan Benković:
„Dražen Žgela rodio se 27. rujna 1970. godine u Pakracu kao stariji sin oca Franje i majke Marije. Imao je mlađeg brata Željka rođenog 1977. godine. Po nacionalnosti bio je Hrvat, a državljanstva hrvatskoga. Odrastao je i osnovnu školu završio u Pakracu. Dvije godine srednje škole polazio je u Pakracu, a potom dvije u Zagrebu gdje je stekao zvanje vatrogasnog tehničara. Kasnije se doškolovao za servisera protupožarnih aparata. Nakon školovanja u Zagrebu, dobio je posao kao profesionalni vatrogasac u Vjesniku. Oženio se Katicom, rođenom Henezi, s kojom je imao sina Tomislava rođenog 1994. godine. Živjeli su u Zagrebu. Kada je otpočeo rat dragovoljno se prijavio u vojni odsjek u Zagrebu. Inzistirao je da ga pošalju na pakračko ratište. U Pakrac je stigao 11. studenog 1991. godine.
Na pakračkom ratištu boravio je do 10. srpnja 1992. kada je razvojačen. No ne zadugo jer je nakon dvadesetak dana mobiliziran i bio stacioniran u vojarni na Borongaju do 1994. godine. Hrvatsku vojsku u Pakracu i Zagrebu služio je kao vojnik strijelac i vatrogasac. Odlikovan je brojnim vatrogasnim odlikovanjima.“
-Kako se branitelji bore s PTSP-om?: ‘Gledaš smrti ravno u oči. Ranjen si, zakrpaju te i nakon oporavka opet ideš dalje, ali sve ovo što je došlo nakon rata za nas je još teže’…
U ožujku 1995. Dražen Žgela vratio se s obitelji u Pakrac i zaposlio kao profesionalni vatrogasac u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Pakrac. Postepeno je obolio od PTSP-a te 20. siječnja 2005. izvršio suicid. Žgela, koji je kao mladić otišao u Domovinski rat, potječe iz obitelji vatrogasaca. I njegov otac bio je vatrogasac, a time se i danas bave njegov brat, kao i sin Tomislav.
Autor teksta – Borna Marinić