Bio je najmlađi od troje djece Ive i Stipana koji su 1958. doselili u Vukovar iz sela Potravlje kraj Peručkog jezera nedaleko Sinja. Po završetku osnovne i srednje škole, Marko Babić nekoliko godina proveo je na privremenom radu u Švicarskoj. U travnju 1991. godine vratio se u Vukovar i ubrzo priključio braniteljima Borova naselja na Trpinjskoj cesti. Bio je zamjenik zapovjednika 3. bojne 204. vukovarske brigade, Blage Zadre i jedan od njegovih najbližih suboraca…
“Markova ideja je bila da se tenk pusti da uđe 50 do 100 metara u dubinu naših položaja, kao u mišolovci, a mi smo bili s lijeve i desne strane u dvorištima kuća. Prvi je uništio neprijateljski tenk, za njega se govorilo da gađa tenkove kao da su obične limenke. S tim se, međutim, nikad osobno nije hvalio, ni busao u prsa”, prisjećaju se Babića koji je uništio 14 tenkova na Trpinjskoj cesti, njegovi suborci. Nakon sloma obrane Babić je iz Vukovara izašao u proboju. Njegovi roditelji, Stipe i Iva, zajedno s petnaestak sugrađana, odvedeni su još u rujnu i ubijeni u selu Boboti nadomak Vukovaru te se za njihovim posmrtnim ostacima još uvijek traga. Babić je poslije okupacije Vukovara u redovima, 204. i 5. gardijske brigade bio aktivan na svim bojištima, sve do konačnog oslobođenja Hrvatske. Hrvatsku vojsku je napustio 1997. godine s činom pukovnika jer nije htio otići u prijevremenu mirovinu o čemu je jednom prilikom kazao:
„Nudili su mi tada predsjedničku mirovinu. Ta predsjednička mirovina se dodjeljuje ljudima od osobitih zasluga za Republiku Hrvatsku. Tada sam imao 32 godine i nisam osjećao da trebam ići u mirovinu. Po meni u mirovinu idu ili stari ili bolesni ljudi, a ja nisam niti star niti bolestan. Ja u rat nisam išao zbog mirovine, niti sam se borio za neke privilegije. Ja sam išao zato što mi je to dužnost i obaveza.“
Bio je vrlo aktivan među braniteljskom populacijom te je bio glavni je inicijator snimanja serijala “Heroji Vukovara”. Zajedno s redateljem Eduardom Galićem i producentom Dominikom Galićem producirao je serijal, no nije dočekao početak emitiranja serijala. Pozlilo mu je na sprovodu jednog od suboraca i 5. srpnja 2007. godine preminuo je u Kliničkoj bolnici Rebro. Pokopan je na Memorijalnom groblju hrvatskih branitelja u Vukovaru uz zapovjednika i prijatelja Blagu Zadru. Srednja strukovna škola u Vukovaru danas nosi njegovo ime kao i Središte za obuku dočasnika i časnika Hrvatske vojske u Udbini koje nosi naziv „Središte za razvoj vođa – Marko Babić“.
Autor teksta – Borna Marinić