Piše: fra Luka MARKOVIĆ
Naslušao sam se priče o bezbožnoj Crkvi u zapadnim državama. Znam dobro iz iskustva koliko su Crkve u zapadnim državama uložile truda u rad s mladima, s udrugama, s vjernicima uopće. Nažalost, vrijeme i sekularizacije čine svoje. Dobro bi bilo kad bi pojedini biskupi i klerici u našem narodu i nekim drugim, gdje je tradicijska vjera još uvijek jaka, shvatili da to nisu plodovi njihova rada nego još uvijek žive tradicije. pučke pobožnosti, koja će s vremenom doživjeti promjene. U biti one su već sada tu kod mladih ljudi. Pitanje je samo koliko ih želimo vidjeti. ZAŠTO OVO PIŠEM? Zbog bahatosti koja se pojavljuje kod pojedinaca koji koriste ovo jako teško stanje kako bi se profilirali, postali važni, ukazivali na vlastitu “snagu vjere”. Čude se da se ne održavaju mise u nekim državama. Pozivaju na okupljanja. Ili nemaju hrabrosti upozoriti vjernike da smo odgovorni jedni za druge. PROMIJENITI ONO ŠTO NE PRIPADA BITI VJERE, recimo to da se pričest u ovim kriznim vremenima prima na ruku, JER SE PREKO JEDNOGA MOŽE ZARAZITI STOTINE DRUGIH. Bog je čovjeku dao razum da promisli u određenim vremenima što mu je činiti. POZVAO GA JE NA ODGOVORNOST PREMA DRUGIMA. KOLIKO JE SAMO NEDUŽNIH LJUDI STRADALO U NAŠOJ KRŠĆANSKOJ POVIJESTI JER SMO BILI PREVIŠE SAMODOPADNI I UVJERENI U VLASTITO ZNANJE, ČAK TADA KAD MALO ZNAMO. NALAZIMO SE U VREMENU KOJE NE ZAHTJEVA “HRABRE SVEĆENIKE” NEGO POŠTENE I ODGOVORNE KOJI ĆE ZNATI POSLUŠATI ONE KOJI O PROBLEMIMA ZNAJU VIŠE. ZATO SE USUĐUJEM REĆI DA SU MI DRAŽI ONI BISKUPI I SVEĆENICI KOJI SKRUŠENO SLUŠAJU STRUKU OD ONIH KOJI POZIVAJU NA POKORU, JER NAS BOG NAVODNO KAŽNJAVA. NAŽALOST, LJUDSKO STVORENJE KAŽNJAVA NAJČEŠĆE SAMO SEBE, ALI I DRUGE. O TOME BI TREBALI DANAS RAZMISLITI DOBRO ONI KOJI OMALOVAŽAVAJU U SVOJOJ VJERSKOJ SAMODOPADNOSTI STRUKU I DAJU LJUDIMA KRIVE SAVJETE.