Na današnji dan 1992. godine general Slobodan Praljak u sklopu operacije “Lipanjske zore” donosi odluku da se krene u oslobađanje lijeve obale rijeke Neretve. U općinskom stožeru HVO-a u Mostaru zapovjednici postrojbi dobivaju zapovijedi prema kojima Neretvu treba početi prelaziti rano ujutro 14. lipnja i tako iznenaditi srpsko-crnogorskog agresora…
Uz topničku i tenkovsku potporu 4. gardijske brigade HV-a, u 3 sata ujutro združene snage prelaze na lijevu obalu. Prva bojna mostarskog HVO-a Bijelo Polje prelazi Neretvu iz smjera Vojna. U Cernici rijeku prelazi jedna satnija “Samostalnog mostarskog bataljuna”, a druga bojna rudnička HVO-a Mostar dolazi iz Raštana. Oko 6 sati pristiže Vojna policija HVO-a i snage HOS-a Hercegovine. Vode se žestoke borbe, a snage HVO-a zauzimaju položaje oko Ulice Maršala Tita u istočnom dijelu Mostara.
Oko podneva pristiže još hrvatskih snaga te se u sklopu združene akcije, korak po korak oslobađa cijeli niz naselja i mjesta na lijevoj obali Neretve. Tog 14. lipnja bio je oslobođen istočni dio grada Mostara te naselja Blagaj, Buna, Vrapčići, Potoci i Salakovac.
Zanimljivost: Pri povlačenju Srbi su digli u zrak sve mostove, osim Starog mosta, jer je hrvatski snajperist ubio srpskog vojnika koji je imao zapovijed da sruši i taj most. General Praljak naredio je odmah po oslobođenju istočnog dijela grada Mostara da se zaštiti Stari most debelim daskama i gumama kako ga ne bi oštetile granate.
Most je stradao godinu kasnije u bošnjačko-hrvatskom sukobu.
Na fotografiji prvi zarobljeni tenk 4. bojne 4. gardijske brigade i vozač Luka Šunje na mostarskom bojištu.
Autor teksta – Borna Marinić