Mlađe generacije pamtit će ga po čeznutljivom pogledu prema rodnoj ravnici iz spota pjesme Ne dirajte mi ravnicu Miroslava Škore koja je obilježila stvaranje hrvatske države 1990-ih.
Piše: Ivana PERIĆ
Vitez slavonske ravnice, ispod gustih obrva s celuloidne vrpce gledao je suviše mudro, suviše propitljivo, suviše zahtjevno.
Vitez slavonskih polja, svoj put završio je isuviše rano za jedan takav nadserijski talent kojeg je posjedovao.
Vitez prije svega hrvatskog glumišta nije na sebi niti morao nositi oklop, niti je morao kakvim mačevima probijati put. Sve je on prepreke rješavao nepokornim talentom o kojem će pričati generacije.
Fabijan Šovagović zvan Šova rođen je 1932. godine u Ladimirevcima. Ovozemaljski život napustio je 2001. taman da ne doživi potpunu estradizaciju medija u kojem je obitavao pedesetak godina.
Mlađe generacije pamtit će ga po čeznutljivom pogledu prema rodnoj ravnici iz spota pjesme Ne dirajte mi ravnicu Miroslava Škore koja je obilježila stvaranje hrvatske države 1990-ih.
Nije mi želja uvoditi politiku u Šovinu butigu jer on je mnogo više od pukog zanata ili od puke stranke. A nadvisiti se nad tim pojmovima hvale je vrijedan životni zgoditak.
U krajnjoj liniji ljepše mi je pričati o njegovoj zaljubljenosti u Mancu Košir iltii Janicu u Brezi Ante Babaje iz 1967., tom sjajnom filmu gdje je Bata Živojinović pričao kajkavski, zapostavljao jednu „brezu” te lamatao svadbenim barjakom dok mu je žena umirala. Čitav film ukrao je pak Šova u ulozi seoske budale i naivca, redikula koji pak iskreno i sneno voli filmsku ljepoticu nesretne sudbine.
Dvije godine kasnije slijedi remek djelo Krste Papića, Lisice. Šova u filmu zlokobne atmosfere izdaje i informbiroovske nesigurne svakidašnjice smještenih u Dalmatinsku zagoru 1940ih , utjelovljuje naivnog mladoženju čiju novopečenu suprugu siluje kum.
Opet u filmu Krste Papića, Predstava Hamleta u selu Mrduša donja, iz 1974. godine Šovagović tumači učitelja u bizarno zabavnoj varijanti balkanskog Shakespeara.
Još jednog kultnog čudaka utjelovio je vrsno u filmu Zorana Tadića, Ritam zločina iz 1981. Glumi čovjeka koji sumanuto predviđa zločine u zagrebačkom Trnju klasificirajući ih prema raznim parametrima a i sam biva sumnjivcem.
Zapažene sporedne i nagrađivane uloge ostvario je u filmu Događaj Vatroslava Mimice gdje glumi razbojnika i ubojicu, Novinar, Fadila Hadžića u kojem je stari iskusni novinar ogrezao u alkohol te filmu Ambasador također Fadila Hadića u ulozi radnika koji promatra propadanje obitelji komunističkog funkcionera.
Šovagović je cijeli život bio vezan uz svoju slavonsku ravnicu, spori tamošnji život i toplu slavonsku dušu. Napisao je dramu Sokol ga nije volio a koju će ekranizirati Branko Schmidt 1988. godine. Uz Fabijana koji glumi oca koji čeka da mu se sin vrati s Bleiburga glumi njegov sin Filip Šovagović, danas priznati glumac te redatelj i scenarist. Njegova starija kći Anja Šovagović Despot također je cijenjena glumica.
Veličina Fabijana Šovagovića leži u neospornom magnetizmu i snazi glumačkog izraza, velikoj sugestivnosti a bez pretjeranih manirizama. Glumac je to koji je glumio bez glumačkih štaka oslanjajući se prvenstveno na ogroman talent i nutarnju bogatu intuiciju.
Stamen i odvažan, a opet misteriozan i dalek, uvjerljiv do bola bio je jedan od najvećih hrvatskih glumaca uopće, vitez domaće glumačke ravni.