Rujan 1991. godine za stanovnike Bjelovara bio je mjesec pun napetosti. Iako se grad nije našao na prvoj crti bojišta prijetila mu je opasnost iz brojnih objekata Jugoslavenske narodne armije u samom gradu i oko njega. Najveća opasnost za sigurnost grada prijetila je iz vojarne Božidar Adžija, a potencijalni izvor prijetnje bio je i Dom JNA u središtu grada, te vojno skladište Barutana u šumi Bedenik, vojni objekti u Zvijercima i na prostoru Logora nedaleko od Bjelovara. Također postojala je opasnost da spomenute snage dobiju pomoć Banjalučkog korpusa JNA iz zapadne Slavonije, ali i pobunjenih Srba s obližnje Bilogore.
U takvim okolnostima hrvatski predsjednik Franjo Tuđman donio je odluku o blokadi svih vojnih objekata JNA pa tako i u Bjelovaru. Ozbiljnost situacije može dočarati i podatak kako su gradske škole bile zatvorene, a nastava odgođena do rješenja krizne situacije. Nakon niza pregovora i odbijanja mirne predaje, postrojbe Zbora narodne garde i MUP-a Republike Hrvatske 29. rujna 1991. žestoko su se sukobile sa snagama JNA u Bjelovaru.
Tijekom dana je na grad iz vojarne ispaljeno više desetaka raznih projektila. Prema porukama koje su dešifrirane pukovnik Kovačević je tražio od Komande 5. vojne oblasti u Zagrebu bombardiranje grada i položaja hrvatskih branitelja zrakoplovstvom. U redovima hrvatskih branitelja došlo je do teških gubitaka, kada je dignuto u zrak vojno skladište na “Barutani” u šumi Bedenik, gdje je poginulo 11 branitelja koji su vojno skladište držali u blokadi. Eksplozija je gotovo zbrisala šumu u krugu od 200 metara, a detonacija se čula na udaljenosti od 20 km. Udarni val odnio je krovove kuća u Hrgovljanima i u nekoliko drugih okolnih sela.
Posljedice eksplozije mogle su biti daleko pogubnije, no to su svojom požrtvovnošću spriječili hrvatski branitelji. Naime, u sklopu Barutane nalazilo se 10 skladišta s ukupno 1.700 tona streljiva. Od toga su hrvatski branitelji u danima prije eksplozije uspjeli razminirati 9 skladišta, čime su od sigurnog potpunog uništenja spasili Bjelovar i okolicu. Zvuči suludo kako je major JNA Milan Tepić, koji je digao u zrak skladište sa 170 tona streljiva, u Beogradu proglašen narodnim herojem Jugoslavije kao posljednji koji je primio to odlikovanje, a njegovim su imenom nazvane brojne ulice u Srbiji i Republici Srpskoj.
Nakon cjelodnevnih borbi predalo se 60 oficira i 365 vojnika JNA, a neutvrđen broj vojnika poginuo je zajedno sa zapovjednikom vojarne Rajkom Kovačevićem. Hrvatskih branitelja i civila stradalo je 17. Vojni plijen bio je impozantan: 78 tenkova, 9 haubica, 4 višecjevnih bacača raketa, 77 oklopnih vozila te kompletno naoružanje Teritorijalne obrane Bjelovar. Uz poboljšanje sigurnosne situacije na području grada, hrvatske postrojbe su zaplijenjeno naoružanje, posebno oklopništvo, iskoristile u raznim dijelovima zemlje. Eliminacijom snaga JNA u gradu Bjelovaru domicilne postrojbe uključile su se u obranu zapadne Slavonije i drugih dijelova Hrvatske.
Fotografije – Predrag Kovač Koco
